31. 01. 2011.

mackarenje

mico, micko, miconja, micorda, micotakis, micolino, cicolino, miculin, miculjka, mico trofrtaljko, mico-pico, micko-picko, mici-cici, mičak, čičak, mičak-čičak, mičak-pičak, micoslav, micomir, micika, micana, micorka, micolka, cico, cicko, cicika, cico-mico, cicaljka, ciculjka, mico-dagi, gagi, ljubavi, mićica, mićića, lutak, lutkica, koka, kokica, micordino, mačenko, mičica, micotito, l(j)utko


to su samo neki nadimci mome macku micu... volim da izmisljam reci... pa kad se neka rodi, ovde cu je zapisivati da se ne izgubi jer sve sto sam do sad smislila je propalo posto jezik funkcionise samo u komunikaciji, jedan covek moze da izmislja nove reci, ali one nece biti prihvacene od drugih jer drugi ne znaju za njih, drugo je i sleng, zargon... moj pokojni otac je prikupljo stare reci - arhaizme i lokalizme iz svog rodnog kraja, iz gacka u istocnojhercegovini, neke se i ja setim jer sam ih slusala u detinjstvu, ali ih brzo i zaboravim, postoji njegova beleznica, kod sestre je ostala sa ostalim njegovim licnim stvarima posle rata, izbeglistva i smrti... posto je ona gradjevinski inzinjer, a ja jezicar, to nju ne interesuje, a mene vrlo, trazicu da mi to da.

dijalog 3

- o, gde si krenula?
- ja?
- ti
- molim te zaobidji me
- a zasto, nesto si ljuta?
- na koga?
- na mene
- a ko si ti?
- ja
- ne ti si ti, a ja sam ja
- hahaha
- skoni mi se sputa
- opet si ljuta
- sad jesam, pusti me, odvratni covece
- odvratan, ja?
- ti
- a zasto?
- mene pitas
- pa koga drugog
- pitaj sebe
- ej, stvarno sam zapanjen
- ti si udaren, zbog takvih ne izlazim
- zasto?
- zato

svastarenje

opet svastarim... jedan blog, drugi, treci sta god pocnem isto... mozda je ovo moj roman, moj stil, i drugi su sakupljali ideje, uzimali delove, krali citate, postoji tzv. dokumentaristicki stil, kis npr. nije dugo shvacan i prihvacan zbog tog stila, kao otisao je u vatikanski arhiv i prepisao neke latinske dokumente, preveo i od toga pravio price i romane... medjutim nije lako to ni uciniti, kamo li izmisliti... ili to je to ili da opet otvorim nesto novo i pocnem da izmisljam svoj roman, da probam? moram li i to probati ili mogu i ovako znati... gledam sapunice, pa mislim o radnji, razgranjavanju... i nastavljanju kao u bilo kojoj prici ili zivotu, uvek mi je bio problem odlepiti od sebe, danas pisci i ne beze od toga, nego tako i pisu, eva ras ne koristi nikakav uobicajeni sistem knjizevnog stvaranja, ona jednostavno pise kao sto prica, e sad treba maste, inspiracije, ali i puno znanja i secanja, imam li toga? imam, svak ima svoj fond, samo nikako da otpocnem, da se odlucim sta hocu, ok, i ovo je sve ok. moze se povezati, a i odlicna je vezba... pa sad mislim o porodicnom stablu, a onda o ovoj rupi i krtici... cemu sve to, a ako je potrebno, cemu podzemlje? a stabla su jako dobar scenario za pocetak pisanja: neka imaju samo imena, ali neka opise likova, pa cak i slike...a prava i koren iz koga sve nice...

dvor 1-2-3


1. Meni je Bebica simpaticna.
I dok je bila na farmi, lomila sam se, cas sam bila za, cas protiv.
Napravi nesto dobro, pa lose, pa tako sve u krug.
Ima joj se mnogo toga zamjeriti, moze se i konstatovati da dok onako pijana seta dvoristem, izgubljena u prostoru i vremenu, i bez oformljene porodice i jos cega da ima cak i promasen zivot...ALI...ali, meni zna biti toliko simpaticna, smijesna, draga...
Apsolutno niko ne moze tamo da mi izmami osmijeh kao ona, dok polusvjesna leluja dvoristem, prica sama sa sobom i dobaci po neku doskocicu uz sve propratni osmijeh.
Ona i izgubljena i dok je na oblacima, djelujuci kao da pusi kakvu dobru vutru draza mi je od nekih prizemnih, realnih, proracunatih, stekara, dosadnjakovica, laznih ljubavnika i kazanova, laznih dobricina i sjajnih kuvara...itd.
Ovo je show i ona kao takva, komicna i neponovljiva, je jako potrebna.
Iako nekada izgleda kao da je pogubila sve moguce kompase, meni je beskrajno simpaticna.
I definitivno, nije sablonski nastancovana, rodjena je takva drugacija i luckasta i ispada iz svih standardizovanih normi ponasanja.
I sto rece Tripicka...'Bog te pita na kojoj je Bebica planeti'

2. Veći dio karijere je proveo u bekgaundu, nastavak u solo vodama ne mogu da komentarišem jer taj oblik muziciranja je nešto što nema tu potrebnu notu da bi ikako odjeknulo unutar mog muzičkog ukusa, tako da ću zanemariti te segmente njegovog života i fokusirati se na ono što sam vidio na dvoru. djeluje mi kao jedan od onih vječno mladih duhom, pomalo romantik u svojoj patnji za fizičkom mladošću koja je prozujala pa mu ovaj rijaliti dođe nešto kao neka ekskurzija na kojoj nikad nije bio, puna smijeha i viceva, unutar koje ima punu slobodu da bude dejan cukić kakvim se sam vidi i shodno tome uklapa. tako nekako. kako god, mislim da nije loš čova... ono, zao, pokvaren, nametljiv, pohlepan... ali nosi neku određenu dozu dosade u svojoj pojavi.

3. Konacno je usao neko zbog koga vrijedi redovno pratiti ovaj show. Dobro, uz jos par likova. Malo ih je, ali 'ajde.
Najprije zbog nepokolebljivog stava i istrajnosti, a sve to protkano humorom i brilijantnim intelektom.
Autentik u svakom mogucem pogledu!
I treba li reci, nije iz reda onih: 'ja sam kulturan, fin, ne govorim ruzne rijeci, a to znaci da sam dobar covjek i zrtva naravno.'
Nikada on nece biti prijemciv sirokim narodnim masama i ne treba!
Ima on tacno publiku kojoj se obraca i kojoj zeli da bude dopadljiv.
Uvijek svoj, dosledan, ne precutkuje nikad nista i nikome, originalan, upecatljiv i nepromjenljiv bez obzira na razne struje i talase u kojima zna da se nadje.
I na kraju, nadam se i vjerujem da ce Maji Nikolic uciniti ovaj show nezaboravnim za sva vremena i da joj posle ovog iskustva nece vise pasti na pamet da udje u neki slican rijaliti.
lady-l
Nema Bog zna šta da dodam osim:
Tako je Bog zamislio čoveka kad je stvarao svet.
Uspravna kičma,plemenitost prema svojoj vrsti i prezir prema moralnom otpadu.
Svaki glas za njega je prilog nadi da moć razlikovanja dobro/zlo i pravedno/nepravedno nije otišla u 3plm.
gf

farmerisanje 2


Da ne bih dalje smarao evo liste likova koji po meni nemaju al' nikakve šanse za pobedu :
1. Ivan Fece Firči - Meni dojaja lik, čak genijalan, ali ne pitam se ja no stoka. Za stoku je on roker, dakle anti-narodnjak, onda isuviše inteligentan, i što je najgore Mađar, a nacionalistička stoka nikako ne voli Mađare.
2. Maja Odžaklievska - druži se sa Firčijem, a zatucanoj stoci njeno opušteno ponašanje izgleda isuviše raskalašno za njene godine, a na drugu stranu što je žensko, a svi znamo da žene jednostavno ne pobeđuju u takvim igrama osim ako nisu Ceca i Karleuša, ili ako Crnogorci ne finansiraju (slučaj Mimi u VB).
3. Dragana (grand balerina) - Keva joj prvi put platila glasove, tako da ne verujem da će imati tolko keša i za finale, a i čini mi se da je ona svoju misiju već ispunila. Pored toga, mislim da osim rodbine i prijatelja nema ko da glasa za nju, a na drugu stranu što se upadljivo folira i glumi finoću, a i dojaja je glupa, baš ona hard-kor tuka iz udžbenika.
4. Mirjana - misica, nebitna
5. Maca - Ovo mu je treći rijaliti, sve fore su mu već provaljene, a i stoka ga je omrzla zbog Ćeranića. Dalje, sa tim sarajevskim forama pored Đusa nema ama baš nikakve šanse, ali i pored toga meni je Maca jako gotivan lik, uživam u njegovim glumačko-podjebavačkim performansima.
6. Milena Ćeranić - sve je jasno, da joj nije Nemanje nema boga da bi ušla na Farmu, ali nije devojka kriva što je ovaj lud, dakle što se tiče tog njihovog skandala tu je Nemanja full kriv za blam.
7. Mina Kostić - Malkice tupava i jako povodljiva. Ima dobru dušu i OK je devojka, al' džaba.
8. Vlada - stoka tripuje da je dečko gej, a kao takav nema nikakve šanse, plus ćutljiv je, ne zajebava nikoga, samim tim neinteresantan širim masama, ali skroz OK dečko po meni.
9. Raka - ex-SPS političar, ko će da glasa za njega osim eventualno Trstenik ?

Znači, što se mene tiče, za pobedu su u igri:
Đus, Gagi, Lošmi, Zorica, Nemanja, i eventualno Sajko.

noc


'Night' by Sir Edward Burne-Jones

Dejan Cukić - Ja bih da pevam

ti mi gledas u dlan, kazes prava divota
vidi se jasno ko dan, dugacka linija zivota
a mene salju u rat, uzas i strahota
ako mi polome vrat kraca je linija zivota

ja bih da pevam jos malo
jer je zivot samo jedan
i do njega mi je stalo
meni je vredan

nikog ne poznajem tamo ni tudjega ni svoga
oni mi kazu pucaj samo, al' ja ne znam u koga
guraju me u stroj, na glavu mi se penju
ja nisam covek ja sam broj i postupam po naredjenju

znakovi

Kad god mi se dešavalo da me ljudi i prilike oko mene prisile na animalan život i biološku borbu, uvek sam uspevao da nađem neslućene i neočekivane utehe i pomoći koje su ličile na prava čuda. U stvari, to su bile proste i jasne misli koje su osvetljavale put na daleko ispred mene i iza mene i time mi davale i tačnu sliku i pravu meru moga položaja. U najgorim trenucima mislio sam ovako: ovaj užas od niskog života cena je kojom se plaća i iskupljuje sve visoko i lepo što smo znali i osećali, a pošto je sve ovo u najužoj uzročnoj vezi sa našom misli o Bogu i našim osećanjem lepote, treba naći snage da se i ovo primi i zavoli isto kao što se vole Bog i lepota sami. I kad oni koji me tlače, truju i jedu, i koji za drugi život i ne znaju, nalaze u sebi snage, izdržljivosti i veštine za borbu, zašto da je ne nađem ja koji sam gledao i koji ću opet videti sjaj drugog. lepšeg života za koji nijedna žrtva nije prevelika i nijedna cena previsoka? Tako se u meni utvrđivalo saznanje da je svaki niži život u službi višega, da je sve povezano i osigurano i da je čovek svuda i u svako doba na svom pravom mestu i - samo prolazno. Sa tim skupim saznanjem čovek može sve podneti, jer je svaka bitka unapred dobivena samim postojanjem neuništive i prave misli.
I.A. Znakovi 

dvor-ac


The Bride (from "The Talking Oak"). By Sir J. E. Millais


"The Palace of Art." By D. G. Ros-setti

farmerisanje 1

Kao opsesivno-fanatični gledalac ovog rijaliti šoua, moram da bacim par analitičkih prijava. Naime, ova Farma je UBEDLJIVO najjači rijaliti koji je išao u Srbiji do sad, to sa stoprocentnom sigurnošću mogu da tvrdim jer sam ih gledao ama baš sve, volim taj human-animal behaviour trip pa to ti je. Dakle, Farma je prevazišla čak i Survajver, i naravno, sve velike i male bratove. Odgovor zašto je to tako leži samo i isključivo u sastavu ekipe, jer setimo se prethodne Farme koja je bila blagi smor. Znači, izbor učesnika je i te kako bitan za ovakve igrarije, a ovaj put su ga zaboli samo tako. Lošmi je tu po meni glavna mirođija, jer bez takvog jednog penala ni zajebancija ne bi bila ona prava, jer koga bi Firči, Đus i Maca zajebavali da nema Lošmija, eventualno Zoricu, al' Zorica je ipak starija, pa je još pritom i žena, pa joj se mnogo toga i prašta. Dakle, glavni igrači koji su doprineli da ovaj rijaliti bude ovako jak su definitivno Lošmi, Đus, Maca, Firči i Zorica, a na drugu stranu Ćeranići kao neka vrsta side-showa i ludila za sebe.Naravno, pogađate, Đus je moj favorit, što iz razloga što se znamo još since '95 (Lekas Hill connection), što zbog njegove muzike koju intezivno slušam već deceniju i kusur, a na drugu stranu Đus je čovek koji je uz pokojnog brata Moskrija i još par drugara izvalio pola ovog beogradskog slenga koji se danas koristi na ulicama, a koji ja rabim i u svojim tekstovima, doduše ja sam ga malo nadogradio, to čisto da ne ide sav kredit njima jebiga, a imam i ja neke skroz svoje "autorske" tripove koji su se odlično primili međ omladinom, al' ne bih sad o tome. I tako, o Đusu bi mogo do sutra, al' neću, jer ko gleda Farmu jasno mu je o čemu se tu radi, i koliko duhovit čovek može da bude a da nije profi komičar, glumac, niti bilo šta slično.E sad, to što je Đus moj favorit to ne znači da ja mislim da će on i pobediti, naravno, ja bi to iskreno voleo, ali poznavajući srpsko (i okolno) glasačko telo to će biti jako teško, a sad ćete videti i zašto.Farma je po Pinkovom konceptu narodnjački rijaliti, rijaliti u kome se promovišu Zvezde Granda, i uopšte ta pink subkultura, uostalom u prošloj Farmi je pobedio onaj ljančester Topalko, a u ovu Farmu su ubačena čak 3 "grandovca", ona što je samo prala i kuvala, ne sećam joj se imena, onda Nemanja, pa Milena, plus Dragana kao grand "balerina" (čuj balerina?!). Znači, čak njih četvoro iz te priče, s'tim što sam ja na početku tripovao da je Nemanja tu ubačen kao favorit koji će ići na pobedu po ugledu na Topalka, jer svi vrlo dobro znamo kako izgleda grandova glasačka mašinerija, ko je gledo naš izbor za predstavnika na Evroviziji sve mu je jasno, ladno pored Emine Jahović koja je bila odlična, pobedio onaj mali gnom, da ga ne imenujem sad. Kažem tripovo sam, jer pojma nisam imao da je Nemanja baš tolko prso u tom ljubomorno-patološkom smislu, i da će da se izblamira svecki, tako da su njih dvoje tu ispali iz igre, s'tim što Nemanja da je ušao sam na Farmu, sigurica bi pobedio, jer takav je naš narod (u daljem tekstu stoka). Ali i pored svog tog blamiranja i užasa, ja i dalje mislim da Nemanja ima jako dobre šanse, jer ipak mašinerija tu radi poso a ne slobodni strelci tj. solo glasači.

pabircenje

U centru Berlina, tačnije ispod njega, se nalaze tri prostrana tunela u kojima je prikazana Hitlerova megalomanska vizija novog izgleda centra prestonice nacističke Nemačke. Tuneli se nalaze 16 metara pod zemljom i izgrađeni su 1938. kao deo podzemne transportne mreže koja se preplitala ispod velelepnih građevina koje je konstruisao nacistički arhitekta Albert Špir. Nadzemni planovi nikada nisu realizovani zbog početka Drugog svetskog rata, a planirana je izgradnja bulevara, trgova, ogromnih građevina, poput luka po uzoru na Trijumfalnu kapiju ili 290 metara visokog Velikog zida na koji može da stane 180.000 ljudi. Hitler je projekat koji je trebalo da bude simbol Trećeg Rajha nazvao "Berlin - prestonica sveta". Iako su tuneli koji su dugački između 90 i 290 metara uglavnom zatvoreni za javnost iz bezbedonosnih razloga, veoma često se ugovaraju turističke posete sa vodičem. Otkriveni su 1969, ali sve do 1990. skoro niko nije znao za njih. Godinu dana nakon pada Berlinskog zida grad je preuzeo brigu o njima. Na zidovima tunela se mogu videti propagandni posteri i instrukcije za begstvo, a izloženi su i uniforme, koferi, kacige. Interesovanje za posetom tunelima svake godine raste i godišnje ga poseti oko 150.000 ljudi, a u vreme rata ovi tuneli su tokom bombardovanja zaštitili oko 800.000 ljudi.


slika iz citanki, cesto davana za opise radnje po slici, slikar zak fransoa milo, ostala kao pojam za skupljanje, svastarenje koje odvajkada volim i upraznjavam...

underground



zivot pod zemljom... secanja, ona ovde nisu zabranjena, nista nije zabranjeno, sloboda je pod zemljom, znaci kusturicin film da ga ne prepricavam, pa malnareva knjiga stakleni grad pod zemljom, da je ne prepricavam, pa titov podzemni grad-stan kod konjica, pa hitlerova vucja jama u berlinu u kojoj se krio i sam ubio...
pada mi napamet mamina i tatina basta u otesu i krtice, isto i u cvecnjaku u pejtonu... stete i koristi od nje, jela je sve pod zemljom, u bastama korenasto voce, mrkve, cvekle, repice i slicno, a mene anita sope bas uputi da zimi jedemo bas to sto raste pod zemljom jer ne moze da smrzne... poslednji je dan januara, hvala bogu, juce sam citala ovaj blog ispod ovog posta, vrlo zanimljivo... a sinoc je firci usao u dvor i dvor je zasjao kao pravi... ipak necu se registrovati, samo cu citati... to bi bio izlazak iz rupe, krtice ubijaju zar ne, e mene ne... a danas je vocko... joj zaboravila sam macka na baklonu... idem...

30. 01. 2011.

bloger

Ponosni nosilac dijagnoze F60.31 aka BORDERLINE PERSONALITY DISORDER. Više puta lečen u ustanovama zatvorenog tipa, na sreću bezuspešno, jer bez bolesti pa naravno da nema ni umetnosti, u ovom slučaju fanatizma. Čitav svoj patetični život posvetio uništavanje i ono malo ljudskoga u sebi. Psihički status : Svestan, orjentisan. Verbalni kontakt se uspostavlja i produbljuje na podsticaj. Izbegava kontakt očima, gleda u pod. Pažnja je hipetenacitetna. Mišljenje je koherentno. U sadržaju mišljenja su prisutne opsesivne ideje krivice, beznadežnosti, uzaludnosti. Negira perceptorne poremećaje, nije siguran da li ih doživljava. Oprezan je, inhibiran, oskudne verbalizacije. Raspoloženje je depresivno obojeno. VND su sniženi (insomnia, smanjen nagon za odrzanjem zivota). Aktuelno se jasno ne distancira od suicidalnih ideja. Kliničkom slikom dominira poremećaj ličnosti, slabi ego potencijali koji u zahtevnim okolnostima dovode do dekompenzacije pacijenta.

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com
(jedan interesantan, ali opasan, a nadzeman... sve u prilog mom stidu i stahu od sitnica)

101 dalmatinac

bumerang

pao mi je kamen sa srca, tolike godine sam nosila tajne grehe u sebi, neke sam i rekla bivsem muzu, neke nekim drugim muskarcima, ali neke nikome do ovde u trojanovu rupu, krticnjak tek iskopan... posto se inace cuti o takvim stvarima, a sigurna sam da su opsta pojava i kao takvi sa razlogom i nisu neki greh, a sta je greh uopste i ko smo mi da sudimo i sebi i drugima? ipak tabui, predrasude su nam obilezili zivot, zato su ovakva olaksanja ogromna... a tek o ostalim nazovi grehovima, moram i njih iskajati, nemam spisak, ne znam sta bi jos bilo prioritetno, ali gde god zagrebem, puno je, i mojih i isto tako tudjih grehova, ne zna se kojih je vise i jos se ispreplicu, a najcesce su jedno te isto... ali meni je vazno da ja olaksam sebi... da, imam veliki nos, da, ostarela sam, da, gresna sam prema roditeljima, da, idem im retko na grob, da, lenja sam  i nepokretna... priznajem sve sto znam i vise sto mi se pise... jer mi ne vidimo sebe...sad bi obicno sledila objasnjenja, opravdanja i nista od olaksanja... nema hvalospeva, podzemno se ne vidi nista svetlo, lepota i dobrota je nevidljiva, vidi se i cuje samo jad i cemer, krv i suze... kome je do pevanja, nadzemljom su i prozni i poetski blogovi pa nek izvoli, ovde se pljuva i gruva, prdi i smrdi, sve u cilju olaksanja teskog stanja ustezanja... necu vise da cutim kad sam ljuta, necu da gutam vatru nego cu da je sucem, necu da se nadzemljom razracunjavam, necu da povisujem pritisak... postoji mesto za to... ovde se vice... planiraju zavere, taktike, ismijavaju gluposti i bolesti koje su znak ovisnosti i gluposti... prezir i protest za sve sto je protiv ljudskog opstanka,... zivot je pravedan, on nam vraca samo ono sto mi drugima darujemo... andricu, svaka ti je zlatna... sanader i hrvatskoj i mitrovic u srbiji...novac, vlast, novac... bolesti, zavisti, ovisnosti, trovanja... prvo druge, pa sebe, sve je to bumerang...a sto im je to trebalo? u jednom vicu crnogorac kaze: 'sto da radim, da bi imao vise, pa da ne radim, pa ja i ovako ne radim'... sto ce ima vise? reci ce im bumerang... bunerang je moja vera, to je to, sto posadis posejes, sto si trazio to si dobio... ima nepravde, ima nesrece, ali prispitaj se, pa ces shvatiti odakle i zasto stize udarac... nisi znao, a sam si ga poslao... stvar i jeste uvek bila u znanju i neznanju, a ne u imanju.

masturbiranje

na neki nacin je i ovo pisanje u rupi masturbacija, onanija, drkanje, zadovoljavanje samog sebe... odsustvo drugih... krtica se kara sama, krticicu kara mama... haha... zadovoljavanje i samozadovoljavanje... a laz je i kradja kao i kradja laz... i ubistva i sahrane mogu biti prava i figurativna sa malom razlikom ili bez njih... dok drkaju na dvoru jer ne znaju sta ce u nedostatku bilo kakvih ideja, ja posle dorucka i tog gledanja u 11 sati najzad sedam za kompjuter da nesto napisem na za-datu temu... ona mi je u planu jos i pre nego sto je rupa iskopana, kad sam pomislila na ispovedanje i greh, prvo su mi pala na pamet sexualna desavanja u sferi nazovi greha... o grehu drugih prema meni u tom smislu necu jer je to ne druga tema, nego bi iskomplikovalo pricu, iako je sve uzrocno-posledicno povezano i dobro bi bilo znati sve to sto je i uticalo na kasnija desavanja i traume u tom smislu... puno, puno godina unazad se vracam i shvacam da je citav niz tih zlo-gukih i zlo-castih zbivanja, u najranijem detinjstvu seksualnih zlostavljanja u familiji... samozadovoljavanja sa lutkom, ljubljenja sa rodicom... i sve to jos zacinjeno povredom na klackalici u polni organ i krvarenja i soka od saznanja da sam mozda izgubila nevinost na kraju svog ranog detinjstva... do toga da ce od puberteta i dugo nadalje od tada, za mene sve vezano za sex biti trauma, strah i stres, a ljubav samo platonska bez ikakve fizickog kontakta cak ni u masti... tada su potekli i prvi srceparajuci romanticni stihovi puni bolnih rima... ako preskocim tih 10-tak godina i 10 godina sexa posle porodjaja  i  10 godina rata, moj sexsualni zivot je bio zavrsen... sa tih 10 godina sexa u braku sa muzem posle rodjenja kcerke jer me tek od tada nije bolelo i potpuno sam se mogla opustiti... a onda rat, raspad svega, pa i braka... opet samovanje u braku i divljanje hormona u klimaksu... onda sam srela njega... dr... vec odavno sam bila prazna, ponovo sam se zaljubila i na doktorov predlog pocela da masturbiram po prvi put na pravi nacin, zrelo i odgovorno za samu sebe, nazalost tek sa 50 godina... ah, njegov upaljac me najvise palio... pubertet i klimaks su se sreli u meni... hormoni... ljubavi i veze... i jedini sex posle braka koji je zavrsio dvostruko neslavno, em se tome nesrecniku poput mene jer nisam ga ni volela, a on se jako zaljubio, nije mogao dici, pa ni od ljubavi, ni sexa opet nista... bilo je to mucno trljanje kao u detinjstvu, ali i to dovoljno za prenos infekciju jer on nije bio dete... samo 2 neuspela odnosa i ja sam inficirana... prekid i lecenje... proslo je opet 10 godina i ja sad mislim koliko sam zgresila da se ovako provedem, a koliko je dobro, a koliko lose sto sam se opet odrekla tog zadovoljstva... masturbiram pisanjem u kojekakvim rupama, a moja rupa zjapi prazna i nezadovoljena...

29. 01. 2011.

dijalog 2

- Odakle si došao?
- Niotkud. Ja sam odavde.
- Kako to da te nikad nisam sreo?
- Nisam izlazio.
- Bio si bolestan?
- Ne, bio sam zdrav.
- Pa, zašto nisi izlazio?
- Pa zato. Zato što sam bio zdrav.
- A sada, zašto si sada izašao?
- Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi, niko me neće primetiti.
- Šta bi se desilo da te primete?
- Proglasili bi me za zdravog.
- Je li ti rđavo?
- Kako gde. U bolesnom svetu, svakako.
- I šta bi sa tobom radili?
- Lečili bi me dok se ne bih i ja razboleo.
- Ali, ti si već bolestan, zar nisi?
- Od svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove ...

krug

Apsurd je savršen krug. Ali, od kruga vidimo samo deo lučne linije, pa nam se čini da ona ima smisla i da nekuda vodi. Obećavajući krivu, u kojoj se ni prošli ni budući krug ne prepoznaje, vidimo duge prave i iza sebe i ispred sebe ...
Apsurd je nepodnošljiv za um, i bolan za osećanje. Skraćujemo svoje prave da bi ih, u krivljenju koje opažamo, sprečili u obrazovanju kruga. Jer, čak i kada krug ne priznajemo, duboko smo ga u sebi svesni ...
Ponekad mislimo da je krug samo naznačen, da još nije opisan. Nadamo se da ga možemo sprečiti u zatvaranju. Varamo se. Ne možemo ga zaustaviti. Jer, on se već zaokružio. Ne jednom. Bezbroj puta.
Svaka tačka, u kojoj smo, završetak je jednog kruga i početak drugog.
Prave i krive slobodne linije ne postoje. Postoje samo krugovi ...
Strahujemo od krugova. Večnost zamišljamo kao krug. Smrt je krug. Ropstvo je krug. (Samica ne bi smele biti četvorougaone. morale bi biti krugovi, kojima se pridaje moć da ubijaju.) Krug je simbol mira, ništavila, savršenstva, Boga, ponavljanja, a iznad svega – uzaludnosti.
Ali, uzaludnost nije i besmislenost ...
Jer smisao je u – krugu.

ispovedanje

PISCIMA ISPOVESTI, DNEVNIKA, MEMOARA I AUTOBIOGRAFIJA
Čovek pokolje porodicu, njih sedmoro na broju. Zatim o tome napiše knjigu. Porodicu zakopamo, knjigu čitamo. Ako je, zahvaljujući nepismenosti ili neshvatanju vremena, ipak ne napiše, naći će se već neki novinar ili književnik. Pri tome nas iskreno zaprepašćuje izvesna neblagodarnost unesrećenih prema onome što ih je u crno zavio. Ta, zar senka njegove slave ne pada pomalo i na njih?Juda je prodao Hrista, potom se raskajao. Ja pišem knjigu u kojoj objašnjavam njegovu tragediju. Razapet je, međutim bio Hristos.
Skretničar zaboravi na skretnicu – žrtava trideset. Ali to je bezličan broj. Jedina ličnost u toj katastrofi je – onaj koji je zaboravio. I ceo se naš posao sastoji u tome da dokučimo zašto?Jedni su smatrali da Staljin nije bio u pravu. Zato su kažnjeni. Drugi su smatrali da je bio u pravu, zatim su napisali memoare u kojima su časno priznali da nisu bili u pravu. Za to su nagrađeni. Osim toga, ta ispovest je, dovraga, tako lepo sročena da se vi prosto postidite što ste bili u pravu pre njih.Znate li vi, možda, nešto o udovi koju je ubio Raskoljnikov? Ja ne znam ništa. O Raskoljnikovu znam sve, o starici ništa. Poznate su nam sve osobine, navike jednog Landrija, a znamo li nešto o njegovim ženama? Ne verujem da smo sigurni ni u njihov broj. O Neronu znamo više nego o vlastitom ocu, za hrišćane koje je bacao lavovima znamo samo da ih je bilo – mnogo.Izdate najboljeg prijatelja. Vi ste junak te žalosne priče. Prijatelj je samo povod. Ako ste oštroumni i sledite duh vremena napisaćete o tome ispovest.
Pošto ste već rđavi, postaćete još i poznati. (Čemu, najzad, služi biti dripac u potaji?) To će vam stvoriti nove prijatelje kojima ćete nadoknaditi izgubljenog.
Možete varati, lagati, obmanjivati, samo kad budete uhvatili malo vremena objasnite vaš sistem, recite nam niste li možda imali kakvih neprilika sa savešću.Dobro je imati ih, ne razume se takve da vas u nepodopštinama ometu, nego tek toliko da vam ove ne polaze za rukom baš sasvim olako. Grehove vaše to će snabdeti dušom nad kojom ćemo, dobar vam stojim, gorko plakati. Jer, ima li išta nepravednije od okolnosti koje prinuđuju čoveka da unesrećuje bližnje. Sami bližnji su sporedni. Oni nemaju dušu. Oni su tu samo da se ispolji vaša.možete pomalo i ubijati, pod uslovom da nam, kad sredite utiske, potanko opišete kako ste to izveli. Nije na odmet da nam date i neki dobar razlog. Njih ima na pretek gde god se obrnete, a vaš će čin posredstvom razloga postati životan.Možete biti u zabludi koja će vaš narod dovesti do propasti, samo se na vreme pokajte, pokažite onako iz sveg srca da ste omanuli, eto desilo se, ispovedite se po mogućstvu u obliku višetomnih memoara, sa priloženim dokumentima, biranim rečnikom nam ispričajte kako se to sve slučilo (ako već ne mogu da vas čitaju žrtve vaše omaške, biće to dobra lektira za njihovu decu).Jer, najzad, ta nesrećna omaška, koja najčešće samo ističe vaš idealizam, to je vaša lična tragedija. Vama je najteže, i treba vas žaliti. (Vas nam je i najžalije.) Osim toga vi ste tako časni, tako iskreni, tako srčani. Vaša otvorenost je besprimerna moralna kuraž. Gotovo nam je krivo što niste malo više grešili, da bi se vaša plemenita istinoljubivost ispoljila sa još većom silinom.Možete biti nekrofil, obijač sefova, razbijač glava, ubijač duša, dostavljač, varalica, najmljeni ubica, makro, tiranin, izdajnik, sadist, krijumčar droga, ucenjivač, seksualni manijak, ukratko sve što vam drago i što najbolje odgovara vašem pogledu na svet, samo nemojte, za ime sveta zaboraviti da to jednom stavite na hartiju.Predlažem vam da izjavite kako je ovaj kurvinski svet bio svirep i pokvaren prema vama, te da niste imali drugog izbora osim da od njega budete i svirepiji i pokvareniji, već prema tome koju nam vrstu zla ispovedate.U stvari, ne shvatate ovo sasvim doslovno: budite rđavi, ako već morate, samo, kumim vas bogom, ne pravite od toga ni knjige ni doktrine.

citati

U izvesnom smislu svi su kostimi, sva odela – pozorišna. Sva imaju za javnu svrhu da nas od nečega zaštite, a za tajnu da nas na osoben način predstave. Ona su deo naše gradjanske mimikrije. I opet, s jedne strane nas uniformišu jer želimo da izjednačenjem s drugima ostanemo neprimetni, pa dakle, i neugroženi; s druge da nas možda u nečemu izdvoje.
***
Održavaj higijenu zbog samosvesti, humor zbog duševne higijene.
***
Kaverna nije metafora. Kaverna je rupa u plućnom tkivu. Ali bolest jeste neka metafora.
***
Ja, naravno, nisam neki patetični apatrid koji, budući da sam nema domovinu, ili je ne oseća, pa se baš stoga oseća usamljenim, od svih drugih ljudi zahteva da je se odrekne. Činjenicu da sam Srbin uzimam, s obzirom na rodjenje, kao prinudu, na koju sam kasnije dobrovoljno pristao, iako sam već onda morao znati šta to znači.
***
Kada smo najzad, posle pola veka života u podzemlju humanosti, do nje, do te svetlosti dospeli, s razočarenjem smo ustanovili da ona potiče od vatre koja nam zatvara izlaz. I naša situacija danas je unezverenost ljudi koji su do izlaza iz laguma stigli, ali napolje ne mogu. Naš je izlaz u plamenu, i mi koji smo se u lagumu održali, izgorećemo na njegovom izlazu …
***
Bitku sa realnošću, koju ovako ili onako vodi svaki pisac, ne dobija se kapitulacijom. Izmedju “Hladnokrvno” Trumana Capota i “Ulisa” Džems Džojsa prostor je beskonačan.

reci lazi 3

vreme lazi 2

vreme reci 1

Izbegavam razgovore, jer kod mene postoji strah od definitivnosti koju predstavlja ispovest, pod uslovom da je iskrena. Pre nje živite bez obzira kako, bar mirno. U svakom slučaju, ničemu niste obavezni. Danas možete misliti jedno, sutra nešto sasvim suprotno, a da vas niko ne okrivi za nekonzistentnost.
Ali kad napišete biografiju, ili o svom životu vodite razgovor pod zapisnikom ili, recimo, ako vas, kao što se često dogadja, optuže da u nekom od svojih romana pod pseudonimom glavnog junaka sebe opisujete – jer odnekud se misli da možete meritorno pisati jedino o nečemu što ste sami iskusili – vaše slobode nestaje. Vlastitom ste krivicom sebi napravili kalup u koji vas posle svi bezobrazno guraju.
Ja sam gradski čovek koji mrzi grad upravo zato što bez njega ne može, što ne može bez nečega što mu reguliše pravce kretanja i na tim pravcima obezbedjuje minimalnu gradjansku sigurnost, ako ni u čemu ozbiljnijem, bar pri prelasku preko ulice.Ja sam gradski čovek jer sam po prirodi gradjanin, odviknut od animalne grabeži za pojilo, priviknut u medjuvremenu – što da se šminkamo – na neke druge, verovatno mnogo nedostojnije grabeži prosvećene zajednice.Svi su moji gradovi, svi gradovi u kojima sam živeo, pa i oni kroz koje sam samo prolazio, koje sam tek dodirnuo, uvek sa mnom, poredjani vertikalno u geološkim slojevima moje biografije, kao uzastopne Troje na Hisarliku. (…)Uvek sam sve te gradove osećao, kako kad, razume se, kao Lavirinte, ali Lavirinte kroz koje treba proći, zapamtivši put natrag, kao Hijeroglife koje valja razrešiti, upamtivši rešenje, ako ga ima.A i kao Vavilonske kule čije pometene jezike treba značenju vratiti i razumeti, kao Kante za smeće koje valja ponovo pretresti, jer čuvaju neoprezno odbačene dragocenosti našeg humaniteta, kao Tamnicu na koju se treba navići, kao Pustinju koju valja nastaniti, kao Klopku iz koje se treba spasti, kao Mravinjak u kojem se moramo snaći, kao Gubilište koje treba od krvi oprati i Groblje što ga treba s poštovanjem o zadušnicama obilaziti. …Ja sam kuće uvek osećao kao žive organizme. I sve dok ih tako ne bih osetio, bilo mi je nemoguće da u njima išta ozbiljno radim. B. Pekic

laz

osim sto mogu ispovedati svoje lazi kao i druge grehe, mogu i nanovo lagati, jedna od vidova mojih lazi su kradje i prekradje tudjih reci, za to sam otkrila talenat vrlo rano, divili su mi se losi profesori i dobri ucenici u srednjoj skoli kad bi pomesala svoje reci sa recima nekog pisca, bio je to izvrstan kompot, retko pitak i retko prepoznatljiv osim slicnim meni koji su se istim hranili, tako upecah vise vrlo odlicnih ocena u srednjoj skoli, bese to put do mature na kojoj sam polozila ispit zrelosti i iz te vestine, stradalo je par predgovara za koje nije znao profesor i maturski rad dalje rodjakinje koji sam procitala i krisom prepisala delove koji su mi bili zgodni... da se razumemo, nisam bila toliko naivna da prepisujem od a do ž a bez navodnika, bilo je citata i takvih i lepo oznacenih kako to i zahteva jedan zreli maturantski rad, ali ostatak je razvodnjen i utopljen sa drugim slicnim materijalima, pa cak i mojim recima... da se previse ne hvalim, ali najbolji delovi toga rada su bili moji, nastali su kao nicim izazvana inspiracija u trenucima mladalacke dokone nacitanosti i isto tako brzo uhvacenih razmisljanja na te teme... na fakultetu sam naravno jos napredovala, poznata je odbrana moga diplomskog rada u kome su streberi nasli neke necitirane citate, a profesor je to prevideo, da li zato ili zbog toga sto je bio veci lazov i od mene on je to odbacio, i rad i cast su jednim udarcem spaseni od mogucnosti da me neko poljulja u uverenju da tako ne ide i da moram stati... nisam stala, nisam ni propala... vremenom postala sam strucnjak za lazi te vrste, mene nijedan ucenik nikad nije uspeo slagati, jesam uzimala, ali sam i citala i sve znala, tako da je to postao i ostao moj jedinstven stil koji nikad nije otkriven u pravom smislu i svetlu, zato i nije patentiran, ostao je u senci mnogo vecih lazi i plagijata, a ja ostah zauvek sitna boranija, koja je kao svaka sitna riba samo zevala, ali niko nikad nije cuo da se nesto izrekla, a kamoli slagala... zasto ovo pricam? da se ispovedim? ima i toga, prosto sam zapanjena, da gde god zagrebem, grehova je nebrojevo, a da ih nisam bila ni svesna... ali pravi razlog je da sam odlucila da se ponovo pozabavim tim slatkim umecem o kome je bilo reci... zapravo da probam...

zivotinjka

zivotinjka sam, nikakvo cudo,  ili jesam ili nisam krtica... a u meni koliko suza toliko smeha, koliko tuge toliko radosti, jutros me tifa nasao, slusam ga, potrgacu dugme za reply, evo me danas kako uzivam u rupi, iskopala rupu, ali iskopala i nesto sto volim, pozitiva iz rupe u rupu struji... to sam ja, danas godine nemaju veze sa tim, ne priznajem ih, ni rupe na guzici, ni bore na licu, ni januar, uostalom slavim mu kraj, jos 2 dana i februar, a to je jako dobra vest, jako-jako dobra, treci put vracam tifu, covek ce reci: sta joj je? hahaha, ma daj tifo, nabijem te, nabijam ti broj slusanja na youtube...
zivotinjka sam, priznajem, samo mi daj da nesto gricnem, malo leka-apoteka da mogu da spavam i da nije hladno, pod zemljom sam provela svoj sistem grijanja noga, topla voda kroz u plasticnoj flasi, moj izum za nedostatak prirodne nozne cirkulacije u dugim hladnim nocima... necu ga izdavati, nista ne izdajem, pisem, pisem, dok tifa peva, dok on peva i zivotinjka u meni peva...
stop... pauza... tisina... zivotinjka slusa druge dvije kako nesto mrmljaju u drugoj rupi... u kojoj je on rupetini, ali ne zna, ne znam je li bolje znati ili ne znati da si u rupi... ja sam ipak dobrovoljno usla, zapravo sam je iskopala i tu se sakrila od svega, pa i od njega, a on je u rupi odvajkada, on svoju rupu nije gradio, ali nije je ni svestan, pa onako zao mi je njegove zivotinjke, da je medjed-medjed je, da je hijena.hijena je, a jazbina mu crnja od ove, a nadzemna, u njoj spava i leti i zimi, ah, zivotinjka u meni nesto se sazali nad njegovom rupcagom, ogromna je... a druga je mala, privremena, jos otvorena za dovod svetlosti i zraka sa jedne strane, sa one sa koje ona trazi spas, zivotinjka je tek to, po svemu, po pasjem ponasanju prema majci-kucki, prema sebi mladoj, a zapustenoj, a macka u sustini... samo sto ne lunja, nego drema i prkosi, cime se zanosi? ne znam ja, ali sigurno ni ona, a i kad bi znala, ne bi rekla, a prica kad ne treba, zajebana mlado-stara zivotinjka, koja vecera dorucak, doruckuje rucak, a ruca veceru sve kraduci celu bogovetnu noc kako to i rade jadne i gladne zivotinjke u sred zime, narendanih, neopranih zuba i poludivljeg pogleda uprtog u nesto daleko i nadzemnim ljudima nepoznato...

tifa

Ja savrseno zivim
u savrsenoj lazi
imam sve sto ima cijenu
a srce svoje trazi

Pune sobe lose robe
za tvoju dusu lijek
dobro dosao u
dvadeset i prvi vijek

A gdje je ljubav
gdje ste je od moga oka sakrili
a gdje su ti kovaci moje srece
zar ste zaspali

Ja nisam htjeo tako da se rodim
ja nisam htjeo ovo
lose mi je, pravite me ponovo

Ja savrseno vidim
u savrsenom mraku
kad ponestane mi sunca
daju ga na slamku

Pune sobe lose robe
za tvoju dusu lijek
dobro dosao u 21. vijek

Posaljite mi odgovor
da ne umrem u zabludi
sta cu ja na svijetu tom
gdje ima srca manje
nego sto ima ljudi

desavanje

prvo subotnje jutro u krticnjaku... kako sam spavala? pa spavala sam, cesto sam se budila i sanjala sam neke radnike i neradnike, nije bas jasno jesu li virtualni ili realni, ali nekako bledi, nevredni, hvala bogu virtualni svet mi je sve manje prisuran u svesti, pa i u snovima, ili nocnim morama bolje receno... oblacenje i 2 promene, vece i sire carape, to jest komotnije, lanjske koje sam nosila sa 20 kg vise, mozda ce manje da zuljaju one pukotine na desnom guzu i novi-stari-rupicasti dzemper od pre 10 godina koji pamti moje najbolje godine i godine moljaca posle toga koje su mu dosle ruka-va, ali evo mu jos jedne sanse, zaista nikad se nista ne zna, i sad ima rajfeslus i topao je, rupe su sad u modi...tako da sam babacila i novi odgovarajucui autfit... pre dorucka popila sam kafu jer nemam zelenog caja i pogledala uobicajene stranice na netu, odslusala vendi na skandalovom kanalu, a sve to videla na forumu-srbija... za dorucak sam vagala, postojale su 2 opcije, isterati mak na konac, pa da se ona pusi od gladi, a ja od mraza ili opet popustiti i napraviti i njoj dorucak... e sad nije bilo ni pavlake ni sira za omlet, a njegov sir je bio mamac u krticnjaku, prelomila sam kao i obicno, za nju uvek da, za njega uvek ne, pa makar i na svoju stetu, tako sam napravila neki balans za svoju savest... imam supu-rupu za rucak, ako se princeza na zrnu graska, valjda je bar 1 od juce zulja, ne doseti da bi trebala ustati i naci reci izvinjenja... nije ni bitno, na vagi je vec par dana 69,9 kg i vikend bi mogao da napravi katastrofu, najbolje bi bilo nista ne kupovati, osim zelenog caja, a i bez njega mogu, ima kafe... e receno, ucinjeno i servirano... uh ide pesma koju volim... '21. vijek' i tifa:
...a gdje je ljubav, gdje ste je od moga oka sakrili, a gdje su ti kovaci moje srece, zar ste zaspali... 
...ja savrseno vidim, u savrsenom mraku, kad ponestane mi sunca, daju ga na slamku...
celi tekst pesme je u narednom postu, a u prethodnom je prekopirano moje pitanje aniti, strucnjaku za zdravu ishranu i njen odgovor... tifa me izbacio iz rupe, uvek me udari ta pesma, ima nesto sto ja volim, tako da ne znam sta sam jos htela da kazem, sve u svemu, odgledala sam zbrdodolisani dvor, ide neka nasa kich muzika sa pinka, ne da mi se ustati da bar smanjim, dr ili sef im je bolestan, zelim mu sto pre odlazak u neku od zasluzenih rupa, i to bi bilo sve u ovom jutarnjem javljanju...

pitanje i odgovor

e-mili-ja kaže...
Draga Anita, Odnedavno vas čitam sa velikim zadovoljstvom, odavno me sve u vezi sa ishranom interesuje, nešto i primjenjujem, ali stalno učim. Ovo o čemu vi pišete mi je vrlo logično i upravo mislim da dalje istraživanje na putu najbolje ishrane usmjerim u tom pravcu. Čitam i Vaše teme i komentare... sve je zanimljivo i korisno. Evo jednog pitanja koje je donekle u vezi sa ovom temom: Pošto je zima i izbor povrća i nije najbolji, a velika je ponuda smrznutog povrća, ne mislim na polugotova jela koji se samo ugriju, nego samo zaleđeno povrće... npr. grašak i slično. Šta mislite o tome? I još jedno pitanje za ovaj put: Kakvo je vaše mišljenje o expres loncu, ja u njemu brzo skuvam meso i povrće... Da li se u njemu sačuvaju vrijedni sastojci ili ne? Hvala vam puno na ovom blogu i odgovorima na pitanja! Pozdrav iz Sarajeva!
anita kaže...
@ emilija u nedostaku svjezeg povrca i smrznuto je dobro. sto je svjezije zamrznuto to mu je kvaliteta bolja. inace priroda nam je i za zimu osigurala povrce - ono korijenasto! kad nema zelenog lisnatog, ima korijenastog povrca i covjek bi zapravo samo trebao pratiti sezonu. cikla, mrkva, cicoka, koromac, kiseli kupus - probajte ovo naribati i zaciniti sa pola majoneze i pola milerama, sol i papar. nema bolje salate! u vezi ekspres lonca, osobno ga nikad ne korisim jer mi se kuhanje pod tako jakim pritiskom cini neprirodno, ali nisam naisla na neke znanstvene dokaze da bi to bilo stetno. jednostavno nemam dovoljno informacija o tome pa nemogu reci nesto konkretno.

28. 01. 2011.

dijalog 1

- gde si ti, ne das se videti?
- ne izlazim?
- onda je cudo da smo se sreli, drugi put castis!
- sumnjam, ali ako ti dodjes u moj stan
- dobar plan
- kakav plan, tek iskopanu rupu treba
- zacepiti, nisam tako mislio, ali ako treba
- treba leba, ucini mi to, drugo je lako
- a zato se ne das videti
- tacno, izlazim samo po noci, mrkloj
- nesto si propala, crni podocnjaci
- ma to je maska, gde ti zivis?
- tu blizu, mozemo kod mene
- ne izlazim!
- hahaha, ok, to si rekla
- i sta je tu smesno ili mozda ne verujes
- ko ce znati, ali cudno je sve
- sta?
- pa to
- sta, sta?
- ponavlja se
- da, pa zivot je krug
- nisam znao, mislio sam da je kvadrat
- hahaha
- sta je smesno?
- eto, sta rekoh?
- nista, samo se smejes
- pa to?
- sta?
- hahaha
- hahaha

crno

najzad sam ubola... danas se tako cinilo nekoliko puta, ali ovaj ubod je ubod dana, prvi se macici u vodu bacaju, crni macici u tamnu vodu, zadnja se krtica crni kao i prva i niko je nece naci jer je crnja od noci, jer je zemljane boje i niko je nece baciti ako je ja ne obelodanim drugima da je vide i ona pobeli ili da ja pritisnem atomsko dugme i dignem u vazduh ovo malo crne sirotinje, a ne ova crna klasika je nesto sto necu izdati i zato ce ostati, a imam ludi predosecaj da ce na ovoj podlozi reci imati strasnu magijsku moc, da ce se same sa sobom dogovarati, cak i mene varati, a to je ono sto cekam, to je ono radi cega se krijem kao zmija noge, mora da se isplati ovoliko cekanje, mora da se vrati ovoliko kopanje, tu sam samu sebe cekala i docekala, kopala i dokopala, sve je crno da crnje ne moze biti, od ovoga crnjeg nema, zato se necemu i nadam, iz crnila ce se uvek nesto ispiliti, nesto pojaviti, a ja popeti, jer ja sam pala najnize, vreme je ili da potonem ili da se penjem, sprat po sprat, moc ce da raste... sigurna sam da je sve u bojama, davno sam naucila da su sve boje nastale iz bele i crne, nadzemni blogovi su beli i nisu nesto posebno doneli, ovaj je dom krtice, mrk, taman i jadan i iz njega ce da sevaju i suze i varnice, klice i zice, bice veliko otvaranje, posle velikog zatvaranje, ovaj put sam sama sebi spustila, sama sebi dala sah - mat, nikakve rokade nece nista promeniti, nece me odavde pokrenuti, isla sam godinama pravo nizbrdo i dosla tu gde sam sad... nista ne vidim, nista necujem... crna gluva tisina

biblioteka

biblioteka, o zar se i to moze? moze, moze... fotelja me nije dugo drzala i sad opet lutam podzemljem... nego izdrzala sam danas, ona je ustala predvece i nasla rucak i popapala ga, u prolazu sam joj rekla da ne ulazi u moju sobu, a ona opet dok sam prolazila upitala me kao ljubazno 2x treba  li nesato da kupi? moj odgovor je bio: NE! tako je, bes me hvala bogu jos drzi, a inat je veci od svega... rekoh joj da ce se uveriti ko kome treba, ili ja njoj ili ona meni? i bice tako... sutra je subota, pravim spisak sta cu da kupim za 3 dana, pa onda za 4 dok ne otopli, nju sam uputila ocu na hranu... haha... spisak: pavlaka, sir, permezan, zeleni caj, kreker, dvopek, voce i povrce, kifla za nedelju za dorucak, jaja, paradaiz i sok za ponedeljak... jos cu spisak sutra ujutro korigovati i kupiti sta mi fali, napolju cu pojesti cevape, imam supu od danasnje piletine i graska, bice je i za prekosutra...ona neka sanja hranu, ne moze nista naci ni na zemlji, kamoli pod zemljom, nece i ne zna ona da kopa rupe... a kod mene sve rupicasto... zivot sve usitnio, rasparao, pocepao, izresetao, cak i zadnjicu... a hrana, sto nije kvarno, a skoro sve, bice na polici kod mene, tako da je moja biblioteka postala i podzemna hranoteka...
realno slabe su ove nazovi knjige, nise neke biljeznice, samo mi se slova svidjaju, pola - pola, verovatno cu opet seliti, ali sutra, dosta tumbanja za danas, vratila bih se na pocetak i krecila... sve u svemu kopanje se nastavlja... svaki dan nova rupa , a mozda i vise manjih rupica kao danas...

ključ

uh, odluka je pala i ja sam se zakljucala...
pitam se hocu li stalno kad zagusti otvarati nove rupe ili su mi one vec iskopane dovoljne za moju tugu, 3 tamo, tri ovde, za razne svrhe i razne faze, ali ova napokon za ispovedanje, za plac, za razgovor sa samom sobom bez cenzure, za grehove moje i tudje, ima ih ako ih se setim, ne znam, uvek znamo za druge, znam neke i svoje, ali se i ovde stidim da ih izgovorim, deciji, njih se najvise stidim iako deca nista ne znaju, kasnije se osilimo da sve znamo, pa mislimo da smo uvek u pravu i greha kao i nema... evo bas sad odgledah neku novu sapunicu - lola - i devojka pobeze od muke zivota u rupu na groblju, blizu svojih pokojnih roditelja, kako to? da se bas otvori i ta tv-rupa kad sam i ja uselila u svoju, izgleda da nisam sama, niti sam otkrila ameriku, nazalost, krticnjaka ima, ljudi su u rupama, ne vidimo se, ne cujemo se, tako da medjusobna komunikacija, ni pomoc nije moguca, to izgleda lose, ali nije, samo tako krticnjak ce ostati to sto i jeste, tako cu i ja, nova krtica, ziveti sama i imati tu mogucnost da placem i smejem se sama sa sobom i sama sebi, tuzna sudbina... nisam nikad ni mislila o tome, mnoge su zivotinje pod zemljom, u rupama, jazbinama, te rupe imaju svoje tajne ulaze i izlaze, samo njima znane, desi se da neko upadne i nastane tragedija, ovde se to nece desiti, kljuc je za 8 brava, 8 vrata i 8  kapija i nema toga ko se uci i otkriti moje tajne...

uselenje

rucala sam sama, piletinu i grasak, bez hleba, dosta vode i sad zvaka... a onda sam opet pokusala da probijem ovu rupu, iz treceg je uspelo, krtica je ozivela, vec uselila, evo i namestila stan, hoce udobnost i estetiku kao da je iznad zemlje... vucja jama, trojanova rupa, krticnjak, e toga se još niko nije setio, na toj i toj sam adresi, ako se do sad niko nije setio, nece se ni dosetiti da me nadje...
koja brzina, sve se odigralo u 2-3 trena... prvi tren je bio prelazak na explorer, samo sam nasla adresu i ime, i propala sam kroz vec iskopanu rupu od jutros, znaci moja rupa me cekala, samo je put do nje bio dug... u trecem trenu sam pronasla ovaj enterijer, izbor je slab i nemam sta da biram, to je to...pobegla sam od ljudi pod zemlju, hocu da zaboravim sve, svoje najblize, a ipak prostor je kao i obicno na zemlji, da me podseca odakle sam pobegla da se utesim da ima i ljudskih, humanih krticnjaka i da cu se prilagoditi, naviknuti i preziveti i pod zemljom, ovde cu pisati, necu da vidim slike, slepa sam, necu da slusam muziku, gluva sam, samo cu govoriti, usta ce mi biti sve, velika, alava i prljava od blata...
samo jednu dilemu imam, ima li lova na krtice i kako da znam kad i gde da pobegnem, da li da se zakljucam ili ostavim ovo malo prozorce kuda ce zrak da ulazi, pa sta bude...

krtica

trazim mesto, kopam pod zemljom, rupa za rupom... tunel, jazbina, jama, trojanova rupa, separe... sve kao da je malo, zato jutros pokusah da na onom drugom blogu otvorim jos jedan, treci dzep koji bi bio nevidljiv kao ovde ova dva koja i nisu iskotistena, posto mi nije uspelo ili se nije dalo za danas... evo me ovde, u tunelu koji je nazvan dnevnik, a nastao je umesto tipkanja starog dnevnika, kao svastara u kojoj su mnogi zanimljivi linkovi i razni citati i koncepti... ipak neiskoristen je, rupa je, a ja bih da kopam drugu ko zna koju po redu, kao krtica...
evo me ovde za sad, pa cu da vidim hoce li se krtica smiriti ili ce i sutra da kopa... pitanje?
danas sam poludila kad sam ustala jutros u 9 da pravim dorucak i zatekla sonju kako bas u tom trenu tek sprema krevet za spavanje... vikala sam, plakala sam... nisam joj dala dorucak, rucak ce biti napravljen, ali ne posluzen, ako i sledece noci ponovi isto, nece biti ni rucka... tako!
ostalo sta da pricam, sve znam, jos znam, jos nisam izgubila razum, a ovo niko ne cita, samo ja sama sebi olaksavam...