Starost tj. vreme opadanja ili oronulosti posmatrana je i opisana u svim svojim fazama i pojavama, jer zreli ljudi to mogu, i čine to sa zadovoljstvom. U njihovoj potrebi za pričanjem o starenju i starosti krije se žal zbog izgubljene snage i minule mladosti, koja im uvek izgleda krataka i nerazumno iskorišćena, i strah od potpune oronulosti i praznine koju u njima otvara misao o neminovnoj i bliskoj smrti.
Tako se može reći da mladost nije nikad pravo ni potpuno opisana, iako u stvari samo mladost i postoji, a da starost nije ništa drugo do mladost koja je iščezla.
Budite nepovjerljivi prema sebi, svojim osjećajim i raspoloženjima. Budite nepovjerljivi prema sebi pa nećete imati potrebe biti pretjerano nepovjerljivi prema cijelome svijetu. A time ćete biti bolji, pravedniji, svima prijatniji, i samome sebi lakši. Čim osjetite opću zlovolju prema svijetu i nepovjerenje prema ljudima, više nego je to razumno opravdano i potrebno, odmah budite na oprezu, ali prema samome sebi, i obratite pažnju na svoju unutrašnjost, jer je to najbolji znak da nešto u vama nije u redu.
Ljudi nisu toliko pokvareni koliko pokvaren čovjek misli.
Čim vidiš da netko, u razgovoru, bez potrebe tumači tuđe postupke, ili riječi, ili čak samo namjere, i izvodi samovoljne zaključke i donosi stroge sudove, koji su u stvari presude, -znaj da nije dobar čovjek, ni na dobrom putu. I kloni ga se kad god možeš.
Posrnut ćete, ali nećete pasti; a i ako se to desi-izuzetan slučaj! - baš i da padnete, nećete se povrediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam preti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo desiti, jer u vama od začetka vašega živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete celog veka, sve do poslednjeg daha, patiti zbog svoga neprirodnoga položaja u svetu u koji ste bačeni. tako se može reći da vam je, kroz sve mene i obrte dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano : duga patnja i sigurna pobeda.
Ništa nije zbrinuto ni utvrđeno, ništa jasno ni izvesno. Niko nije tačan. Svak je nepouzdan i sve je nesigurno, i ništa nije nemoguće.
- A ako nije sve baš tako crno kao što tebi izgleda? Što onda?
- Onda tek ne valja ništa i nije dobro po onoga kome izgleda da je tako.
Vredelo bi, zaista, da postoje život i svet i posle naše fizičke smrti. Vredelo bi već zato što bismo se s vremena na vreme mogli slatko nasmejati svim obzirima, brigama i strahovanjima, i svemu onom što nas sada uznemiruje, muči i satire. A kako, po svemu sudeći, takvoga života nema i ne može ga biti- smejmo se sada. Odmah!
