07. 07. 2012.

čitanje1

Ipak je ljubav najjača

U jednom selu zvanom Tuga, življaše Igor. Najsiromašniji stanovnik tog sela.
Doduše ni drugi nisu imali nešto bogzna šta,ali on nije imao baš ništa.
Jeo je semenke korova.
Toliko je bilo siromašno to selo da je u njemu bilo tri drveta i dva žbuna.
A najbogatiji čovek je imao pet kokošaka, jednu svinju, psa, tri pacova i debelu ženu
kojoj bi svakog petka curilo mleko na levoj sisi.
Igor probudivši se jednog jutra gladan ko' pas.
Nazuje svoje cipele koje su vremenom počele da liče na čarape i ode kod bogataša.
Bogataš mu sa mržnjom reče da nema ništa.
A njegova žena se sažali i namigne Igoru i tiho mu reče da je danas petak i da je
u ponoć sačeka kod svoje kuće i da će ona doći da ga podoji.
Skazaljke se spojiše.
Vrata Igorove kuće zaškripaše.
I on pošto beše jako gladan počeo je da sisa odma' sa vrata.
Ubrzo se njegove usne nadjoše i na nekim drugim mestima, gde ne teče mleko.
Beše to lepa noć za Igora, puna poljubaca i mleka.
Bogataševa žena zavoli Igora i ostane kod njega i rodi mu sina.
Dečko beše vrlo marljiv, a pošto se u tom selu nije cenio rad .
On ode u drugo selo.
Obogati se i vrati se kući bogat sa lepim namerama.
Selo Tuga po njegovom dolasku procveta k'o višnja u proleće.
Ne beše više siromašno, nego lepo i sretno.
A Igorova žena beše najcenjeniji stanovnik tog sela .
Jer su svi znali da nije bilo njene Ljubavi ne bi bilo ni njihovog plemenitog sina.

Aleksandar Košarčić