Žena
Srce mi je milosti izvor;
moje reči se uz rane previjaju
kao listovi lekovitog bilja
koraci mi umeju da vode
i one što lutaju bez cilja.
Mene privlače oči nesrećnika
i čela samoubica
nesanicom ispijena.
Sa mog čita se lica
da sam deset puta sestra
pa jednom žena.
Ne bih mogla voleti bez tuge.
Rođena sam da na krilu nišem
bolove čije dok ih ne ublažim,
rođena nad čijim snovima
nemirnim da uplašeno dišem.
Ne bih mogla voleti bez tuge
ni radosna priviti na nedra.
Ne bih mogla pružiti ruku
onom kom laka su jutra
a uzglavlja vedra.
Rođena sam da živim za drugog.
Preliva se samilost srcu preko rubova.
Na dlanima mi piše da umeju da vidaju
u očima da umeju da greju
na usnama da gorčinu skidaju.
Desanka Maksimović
(1898-1992)
*sestri Miri za rođendan
04. 07. 2011.
03. 07. 2011.
sto x
...po stoti put zavrsavam letnji deo postanja na blogu ponavljajucu, pa brisuci postove: pesmu o emiliji i sliku koju sam naslovila: odmor; jer mi ona izgleda kao raj za dusu, odmor za oci... i evo sad i moje slike moga stola, moga novog stola, sto je na sred moje stare sobe... sto je uvek centar sobe, soba je moj mali svet, novi sto je ukras mog malog sveta, mog mikrokosmosa... sta pisati kad slike govore vise od sto reci... o hrani uopste, o novoj ishrani kao nacinu zivota, o staroj prici o kcerki, o novom prijateljstvu sa bivsim mm... i o spremanju sobe i stana, o nadanju, o doruccima, zavrsenim realitijima, o starim spanskim sapunicama i novim turskim serijama i filmovima na tv-u... o ruckovima tacno u 2, o orasima, semenkama i kefiru, o novcu i stanovima, i usisavanju i pranju deka, o macku u ss zavucenom u jorgan posle porcije piletine, o citanju poezije na netu, o pisanju na starom forumu i emiliji kao starom i novom nicku, o slusanju inxs-a i nevernih beba, i o napokon pronadjenom kokosovom ulju u butiku badem na bascarsiji i uzimanju istog malim kasicicama, i o novoj kutiji za puter i obrisanoj prasini i opranim prozorima magicnom krpom, o kisnim danima i opet zaspaloj po danu staroj devojcici, o ne-opravim sudovima, o lignjama sa krompirom za njih i blitvom za mene za danasnji rucak, o zvaki orbit, kikirikiju i komadicima crne cokolade, o piletini i ribi na maslinovom devicanskom ulju, o travnickom siru, ovcijem ili kravljem i suvoj pecenici ili vratu... o planovima za odlazak na pale, i o planovima za krecenje naseg stana na jesen... o sestrinom sutrasnjem rodjendanu, o dorucku koji se hladi, o greskama na tastaturi, i o brojevima u svemu, o novim pesmama koje pisem i starim pismima koje citam, o internetu koji ne placam peko leta jer reala leta je sveta, o svilenim zelenim pantalonama koje opet nosim sa crnim maicama i novim naocalama kojima gledam tv, i o jos nepopravljenom kutnjaku i neskinutom kamencu, o jos neporavljenoj bateriji za tuširanje, i o skorom farbanju i sisanju kose, o radovom skidanju kg i kupovini domacih jaja i sira, o njegovom pranju sudja i vikanju na sonju, o njemom sedenju na stolici i gluvoci na sve ovo za trun njene srece, o jos neizvanjenim pasosima, nepopravljenim zubima, nekupljenim koferima, neopranim stvarima, nebacenim nepotrebmim predmetima... o njenim vec starim snovima o americi koje prenosi iz godine u godini kao uvek nove i o mojoj staroj, novoj sobi i njenom novom centru, o stolu sa 4 noge i utrobom ispod poklopca, punom meni vaznih sitnica... bas kao paviceva kutija za pisanje... inventar, sa bezbroj duplih dna i pretinaca, u kome se pronalaze predmeti različite starine i simbolične vrednosti...
emilija
Starinska molitva za Emiliju
Neka nađe sreću Emilija
crven končič
nek se smeje
neka mirno spava.
Nek živi Emilija
sa onim koga ljubi
ne moram da budem ja
nek ona živi...
Nek postane majka
nek joj šikne mleko
nek joj dete živi.
Nek se seti Emilija
prozora na niskoj kući
i jesenje uspavanke.
Nek joj se ispuni želja:
stara klupa
niska kuća izvan grada.
I kad zbraja dane
nek se seti mene
i mojih molitava…
Nek sa decom večerava
pod zvezdama za dugim stolom.
A kad joj mreti dođe
u poslednjoj suzi
nek bude i mene.
Te večeri nad njenom ikonom
nek prođu rumene zvezde.
Od njenih zvona nek proplaču
i neznani na svome putu.
Nek umre samo posle mene
ma gde se obreo
i ma gde bio.
Amin
Slobodan Marković – Markoni
(1928-1990)
Neka nađe sreću Emilija
crven končič
nek se smeje
neka mirno spava.
Nek živi Emilija
sa onim koga ljubi
ne moram da budem ja
nek ona živi...
Nek postane majka
nek joj šikne mleko
nek joj dete živi.
Nek se seti Emilija
prozora na niskoj kući
i jesenje uspavanke.
Nek joj se ispuni želja:
stara klupa
niska kuća izvan grada.
I kad zbraja dane
nek se seti mene
i mojih molitava…
Nek sa decom večerava
pod zvezdama za dugim stolom.
A kad joj mreti dođe
u poslednjoj suzi
nek bude i mene.
Te večeri nad njenom ikonom
nek prođu rumene zvezde.
Od njenih zvona nek proplaču
i neznani na svome putu.
Nek umre samo posle mene
ma gde se obreo
i ma gde bio.
Amin
Slobodan Marković – Markoni
(1928-1990)
pismo zeni
Pismo ženi
Vi pamtite
vi sve dobro pamtite, znamo
kako sam stajao
vama sučelice;
uzbuđeno ste hodali po sobi amo, tamo
i grube mi riječi
bacali u lice.
Govorili ste:
rastati se treba
da vas je slomio
ovaj život gadan
da vam je služit koru hljeba
a meni je -
da sve niže padam.
Ljubljena!
Srce niste dali meni.
I niste znali da sred toga drača
ja bijah kao konj, i sav u pjeni
ošinut bičem smiona jahača.
Vi niste znali,
u dimu što se klati
i u životu koji šiba bura,
mučim se stoga što ne mogu znati
kamo nas sudba događanja gura.
Licem k licu
lica vidjet nije.
Vidi se bolje na rastojanju.
Kad more kipi i vrije -
brod je u bijednome stanju.
Zemlja je brod!
I naglo neko
u život novi, novu slavu
i pored bure, ravno prijeko
uputio je lađu pravu.
Tko od nas nije na palubi tako
psovao, bljuvao, padao s nogu?
Malo je tih što sasvim lako
valjanje takvo podnijeti mogu.
Tada sam i ja
uz huku voda
no dobro znajući što radim
sišao na dno ovog broda
jer povraćanja tog se gadim.
To dno bješe -
ruska krčma neka
i ja uz čašu svakim danom
znajuć da patnji nema lijeka
ubijam sebe
u otrovu pjanom.
O ljubljena!
ja bijah zao
i oči su vaše
bolno sjale
jer pred vama sam često znao
traćiti sebe na skandale.
Vi niste znali
u dimu što se klati
i u životu koji šiba bura
mučim se stoga
što ne mogu znati
kamo nas sudba događanja gura.
Godine su prošle.
ja sam u dobu inom.
Ne osjećam i ne mislim po staru.
I govorim za praznike, uz vino:
hvala i slava kormilaru.
Danas me neka
tiha nježnost peče.
Sjetih se vašeg umora i jada.
I evo, žurim,
hoću da vam rečem
kakav sam bio
i kakav sam sada!
Ljubljena!
Mogu ponosno da pišem:
ja nisam pao umirući
i sad u ovoj zemlji, više
od sviju, saputnik sam ljući.
Ja nisam taj
što bijah tada.
Ne bih vas mučio
ko u ono vrijeme.
Za znamen slobode
i časnog rada
čak do Lamanša spreman sam da krenem.
Oprosti mi...
ja znam: vi ste druga -
vi provodite s mužem život čedan
i ne treba vam prošli jad i tuga
i ja sam vama
posve nepotreban.
Nek život vodi vas
zvijezda što plamti
pod toplim dlanom obnovljene sjeni;
No s pozdravima
zauvjek vas pamti
poznanik dobri, vaš Sergej Jesenjin
Sergej S. Jesenjin
Vi pamtite
vi sve dobro pamtite, znamo
kako sam stajao
vama sučelice;
uzbuđeno ste hodali po sobi amo, tamo
i grube mi riječi
bacali u lice.
Govorili ste:
rastati se treba
da vas je slomio
ovaj život gadan
da vam je služit koru hljeba
a meni je -
da sve niže padam.
Ljubljena!
Srce niste dali meni.
I niste znali da sred toga drača
ja bijah kao konj, i sav u pjeni
ošinut bičem smiona jahača.
Vi niste znali,
u dimu što se klati
i u životu koji šiba bura,
mučim se stoga što ne mogu znati
kamo nas sudba događanja gura.
Licem k licu
lica vidjet nije.
Vidi se bolje na rastojanju.
Kad more kipi i vrije -
brod je u bijednome stanju.
Zemlja je brod!
I naglo neko
u život novi, novu slavu
i pored bure, ravno prijeko
uputio je lađu pravu.
Tko od nas nije na palubi tako
psovao, bljuvao, padao s nogu?
Malo je tih što sasvim lako
valjanje takvo podnijeti mogu.
Tada sam i ja
uz huku voda
no dobro znajući što radim
sišao na dno ovog broda
jer povraćanja tog se gadim.
To dno bješe -
ruska krčma neka
i ja uz čašu svakim danom
znajuć da patnji nema lijeka
ubijam sebe
u otrovu pjanom.
O ljubljena!
ja bijah zao
i oči su vaše
bolno sjale
jer pred vama sam često znao
traćiti sebe na skandale.
Vi niste znali
u dimu što se klati
i u životu koji šiba bura
mučim se stoga
što ne mogu znati
kamo nas sudba događanja gura.
Godine su prošle.
ja sam u dobu inom.
Ne osjećam i ne mislim po staru.
I govorim za praznike, uz vino:
hvala i slava kormilaru.
Danas me neka
tiha nježnost peče.
Sjetih se vašeg umora i jada.
I evo, žurim,
hoću da vam rečem
kakav sam bio
i kakav sam sada!
Ljubljena!
Mogu ponosno da pišem:
ja nisam pao umirući
i sad u ovoj zemlji, više
od sviju, saputnik sam ljući.
Ja nisam taj
što bijah tada.
Ne bih vas mučio
ko u ono vrijeme.
Za znamen slobode
i časnog rada
čak do Lamanša spreman sam da krenem.
Oprosti mi...
ja znam: vi ste druga -
vi provodite s mužem život čedan
i ne treba vam prošli jad i tuga
i ja sam vama
posve nepotreban.
Nek život vodi vas
zvijezda što plamti
pod toplim dlanom obnovljene sjeni;
No s pozdravima
zauvjek vas pamti
poznanik dobri, vaš Sergej Jesenjin
Sergej S. Jesenjin
02. 07. 2011.
o ljubavi
-Nažalost svaka prava i velika ljubav mora da se završi tragicno...ili raskidom ili brakom.
-Prave ljubavne price se nikad ne završavaju.
-Ako pokažete ljubav ništa ne gubite,ako prikrivate ljubav bicete na gubitku.
-Ljubav je bolji ucitelj nego dužnost.
/Ajnštajn/
-Ako nadjete u svom srcu da brinete za još nekog osim za vas znaci da volite.
-Ako birate izmedju ljubavi i karijere karijera je bolji izbor... ali znajte da nemožete da spavate s njom.
-Ljubav je cin beskrajnog opraštanja ,ljutnje i opraštanja koje postaju navika.
/Petar Ustinov/
-Ljubav pobeduje vreme, zaljubljenima trenutak može biti vecnost a vecnost tek otkucaj sekunde.
-Jedna rec oslobadja nas od svih bolova i težine života:to je ljubav.
/Sofokle/
-Onima koji žive u ljubavi nikad nije dosadno.
-Radi sve iz ljubavi jer u njo j leži istinska snaga,a ko voli mnogo može uraditi mnogo,i može mnogo postici,a što je uradjeno u ljubavi dobro je uradjeno.
/Vincent van Gog/
-Jedna stvar koju nikad nemožeš dobiti dovoljno je ljubav i stvar koju nikad nemožeš dati dovoljno je ljubav.
/Henri Miler/
-Nezrela ljubav kaže: Volim te jer mi trbaš. Zrela ljubav kaže: Trebaš mi jer te volim.
/Erih From/
-Ni viši stepen inteligencije ni znaje ni mašta ne cine genija.Ljubav ,ljubav,ljubav to je duša genija.
/Mocart/
-Teže je prikriti osecanja koja imamo nego glumiti ona koja nemamo.
-Jezik ljubavi je u ocima.
-Bolje ljubiti pa izgubiti nego nikad ne ljubiti!
-Nada je najvažnija hrana ljubavi.
-Prava ljubav nikada nista ne zahteva vec samo daje,prava ljubav samo pati i nikada se ne smeje i nikada se ne sveti.
/Mahatma Gandi/
-Covek koji voli nema straha.
/Lao Ce/
-Ljubav je jedina igra u kojoj obe strane mogu pobediti.
-Ljubav je najplemenitija snaga uma.
-Što vide i slepi ne vide zaljubljeni.
/Matija Beckovic/
-Žena živi za prvu ljubav a muškarac za poslednju.
-Ljubav je ko rat lako se pocinje a teško okoncava.
/Mencken /
-Prave ljubavne price se nikad ne završavaju.
-Ako pokažete ljubav ništa ne gubite,ako prikrivate ljubav bicete na gubitku.
-Ljubav je bolji ucitelj nego dužnost.
/Ajnštajn/
-Ako nadjete u svom srcu da brinete za još nekog osim za vas znaci da volite.
-Ako birate izmedju ljubavi i karijere karijera je bolji izbor... ali znajte da nemožete da spavate s njom.
-Ljubav je cin beskrajnog opraštanja ,ljutnje i opraštanja koje postaju navika.
/Petar Ustinov/
-Ljubav pobeduje vreme, zaljubljenima trenutak može biti vecnost a vecnost tek otkucaj sekunde.
-Jedna rec oslobadja nas od svih bolova i težine života:to je ljubav.
/Sofokle/
-Onima koji žive u ljubavi nikad nije dosadno.
-Radi sve iz ljubavi jer u njo j leži istinska snaga,a ko voli mnogo može uraditi mnogo,i može mnogo postici,a što je uradjeno u ljubavi dobro je uradjeno.
/Vincent van Gog/
-Jedna stvar koju nikad nemožeš dobiti dovoljno je ljubav i stvar koju nikad nemožeš dati dovoljno je ljubav.
/Henri Miler/
-Nezrela ljubav kaže: Volim te jer mi trbaš. Zrela ljubav kaže: Trebaš mi jer te volim.
/Erih From/
-Ni viši stepen inteligencije ni znaje ni mašta ne cine genija.Ljubav ,ljubav,ljubav to je duša genija.
/Mocart/
-Teže je prikriti osecanja koja imamo nego glumiti ona koja nemamo.
-Jezik ljubavi je u ocima.
-Bolje ljubiti pa izgubiti nego nikad ne ljubiti!
-Nada je najvažnija hrana ljubavi.
-Prava ljubav nikada nista ne zahteva vec samo daje,prava ljubav samo pati i nikada se ne smeje i nikada se ne sveti.
/Mahatma Gandi/
-Covek koji voli nema straha.
/Lao Ce/
-Ljubav je jedina igra u kojoj obe strane mogu pobediti.
-Ljubav je najplemenitija snaga uma.
-Što vide i slepi ne vide zaljubljeni.
/Matija Beckovic/
-Žena živi za prvu ljubav a muškarac za poslednju.
-Ljubav je ko rat lako se pocinje a teško okoncava.
/Mencken /
o prijateljstvu
-Zdravlje,ljubav i prijatelji su najveća bogatstva u životu.
-I prijatelju treba prijatelj.
-Prijateljstvo je jedinstvo duša a ljubav jedinstvo srca.
-Prijateljstvo je ugovor kojise potpisuje osmehom a raskida suzama.
-Prijateljstvo muškarca i žene često prelazi u ljubav ali ljubav nikad ne u prijateljstvu.
-I prijatelju treba uvek reći istinu u lice.
-Prijatelji ne lažu jedan drugoga već jedan za drugoga.
-Čovek bez prijatelja je ko knjiga koju niko ne čita.
-Najbolji prijatelj može samo jednom da te povredi...kad umre.
-Biti s prijateljem nikad nije gubljenje vremena nego uživanje.
-Prijatelj te uvek prihvata onakvog kakav jesi.
-S kim si takav si.
Život je lakši kad prijatelj korača pored tebe.
-Ako želiš da kažeš neku tajnu svom prijatelju znaj da i on ima prijatelja.
-Znaj da imaš manje prijatelja nego što misliš.
-Prijateljstvo i ljubav se ne biraju oni se dogadjaju.
-Roditelje ne možemo birati ali prijatelje i bračne drugove možemo.
-Bez prijateljstva i ljubavi nema prave sreće.
-Tvojih suza je vredan samo onaj koji ti ih nikad neće izazvati.
-I prijatelju treba prijatelj.
-Prijateljstvo je jedinstvo duša a ljubav jedinstvo srca.
-Prijateljstvo je ugovor kojise potpisuje osmehom a raskida suzama.
-Prijateljstvo muškarca i žene često prelazi u ljubav ali ljubav nikad ne u prijateljstvu.
-I prijatelju treba uvek reći istinu u lice.
-Prijatelji ne lažu jedan drugoga već jedan za drugoga.
-Čovek bez prijatelja je ko knjiga koju niko ne čita.
-Najbolji prijatelj može samo jednom da te povredi...kad umre.
-Biti s prijateljem nikad nije gubljenje vremena nego uživanje.
-Prijatelj te uvek prihvata onakvog kakav jesi.
-S kim si takav si.
Život je lakši kad prijatelj korača pored tebe.
-Ako želiš da kažeš neku tajnu svom prijatelju znaj da i on ima prijatelja.
-Znaj da imaš manje prijatelja nego što misliš.
-Prijateljstvo i ljubav se ne biraju oni se dogadjaju.
-Roditelje ne možemo birati ali prijatelje i bračne drugove možemo.
-Bez prijateljstva i ljubavi nema prave sreće.
-Tvojih suza je vredan samo onaj koji ti ih nikad neće izazvati.
01. 07. 2011.
zbogom
* * *
Zbogom!... Nikada možda neću
tvoj mili više čuti glas,
nikada neće ruka moja,
grleći tebe u samoći,
rasplesti tvoju gustu vlas;
niti će ikad više moći
čarobna senka tamne noći
u zagrljaju naći nas...
I sve to zašto? Ja sam znao:
tuga i radost - sve je san.
I dok sam slatki sanak snivo,
s gordošću ja sam očekivo
rastanka našeg tužni dan.
Tako pobožno fakir pada,
služeći verno bogu svom:
svršetak igre smrt mu sprema,
al' on od smrti straha nema,
nego se gordo sreta s njom.
(1887)
Vojislav Ilić
1860-1894
Zbogom!... Nikada možda neću
tvoj mili više čuti glas,
nikada neće ruka moja,
grleći tebe u samoći,
rasplesti tvoju gustu vlas;
niti će ikad više moći
čarobna senka tamne noći
u zagrljaju naći nas...
I sve to zašto? Ja sam znao:
tuga i radost - sve je san.
I dok sam slatki sanak snivo,
s gordošću ja sam očekivo
rastanka našeg tužni dan.
Tako pobožno fakir pada,
služeći verno bogu svom:
svršetak igre smrt mu sprema,
al' on od smrti straha nema,
nego se gordo sreta s njom.
(1887)
Vojislav Ilić
1860-1894
Pretplati se na:
Postovi (Atom)



