reci

Često se govori o tome koliko je zapravo značajna riječ. Civilizacija je nastala tako što su se ideje ljudi na neki način ovaplotile u izrazu. Prije su ljudi reagovali na primitivnije impulse, posmatrali su jedni druge i uočavali različite znakove koji su sugerisali različite vrste emocija-agresivne namjere i pretenzije, simpatije, mržnju i slično. Pojavom artikulisanih riječi komunikacija se digla na viši nivo, stekla se mogućnost izražavanja suptilnijih i apstraktnijih ideja. Zapravo, čovjek je stekao mogućnost da na optimalniji način izgradjuje sebe i svoju okolinu.
Lično, ni sam nisam svjestan koliko može riječ "teška da bude". Ona ima tu vrstu snage da izazove snažnu reakciju kod druge osobe, da aktivira njen čitav unutrašnji psihičko-emotivni mehanizam. Razmišljao sam o tome kako osoba A. ujutro krene na posao, sa nekim svojim mislima i planovima, a onda joj osoba B. saopšti nešto, i njen čitav dan krene u potpuno drugom, neplaniranom pravcu. Ponekad su te riječi toliko snažne da imaju moć da potpuno promjene raspoloženje drugog čovjeka, mogu da ga inspirišu, razljute, obraduju. Mogu nevjerovatno mnogo.
Čovjek na osnovu riječi drugih živi svoj život.
Ova spoznaja, izražena u svom najčistijem obliku, prosto je fascinantna. Ne samo da objašnjava na čemu je zasnovana stvarna moć onih koji vladaju svijetom, već sugeriše i nešto dublje: ljudsku potrebu da čuju. A opet, stiče se često utisak da niko ne sluša nikoga. Zapravo, kao da svi pričaju, a slušaju samo sebe. To je interesantno. Objašnjavam to samom sebi time da u toj polifoniji nema neke posebne riječi ("nisam našao onu pravu reč") koja je čovjeku stvarno bitna. Kao da svi traže tu pravu riječ, možda novu riječ, na koju bi reagovali, i u toj očajničkoj potrazi kolektivno izgovaraju kojekakve stvari ne bi li nekako došli do nje.
Zbog toga su sve te riječi koje traže Riječ devalvirale, pa ih niko i ne kupuje, iako ih je tako mnogo. S druge strane, Riječ nikad nije bila traženija i skuplja.
(bloger: M. Grmusa)

*za rec za rec