mitovi

MIT:
Dafne je bila lepa,mlada nimfa cerka majke Zemlje u koju se Apolon zaljubio.Bezeci pred njim Dafne zamoli svoju majku da je spasei kada je Apolon pokusao da je zagrli,majka je pretvori u lovorovo drvo.Da bi se utesio Apolon je glavu okitio lovorovim vencem koji je kasnije bio nagrada pobednicima na njemu posvecenim,Pitijskim igrama.
I kod nas stari zalosnu vrbu zovu Dafina
O pojedinim nimfama:
Kalisto – („najlepša“) bila je jedna od družbenica boginje Artemide u koju se zaljubio sam vrhovni bog Zevs. Znajući da ona čuva svoju čednost Zevs se pretvorio u Artemidu i zaveo je. Da bi je sačuvao gneva svoje ljubomorne žene Here, Zevs ju je pretvorio u medveda, ali je Hera otkrila prevaru i navela Artemidu da slučajno ustreli Kalisto. Po drugoj verziji, sama Artemida je otkrila da je Kalisto zatrudnela, te je pretvorila u medveda i ubila. Po tećoj verziji, Hera ju je ubila mnogo kasnije, zajedno sa sinom Arkasom, koji se rodio iz veze sa Zevsom. Kalisto i njen sin su postavljeni na nebu, kao sazvežđa Velikog i Malog medveda.
Dafne – nimfa pratilja boginje Artemide. Po dve verzije ovog mita ona je bila ili kći tesalijskog rečnog boga Peneja ili jelisejskog rečnog boga Ladona. Dafne je bila ljubavnica boga Apolona. Po Pauzaniji, Lisip je bio sin jelisejskog kralja Oenomaja. Mladi princ se zaljubio u Dafne, koja je često s družbenicama lovila kraj reke Ladon, Ali, Dafne nisu zanimali muškarci. Zato je Lisip pribegao prevari da bi joj se približio. Pošto je imao dugu kosu, prerušio se u mladu lovkinju, obukao ženske haljine i nazvao se Oena. Oena je u stvari bilo ime njegove sestre. Oena (Lisip) i Dafne su postale velike prijateljice i družbenice u čestim lovovima. Oena-Lisip je bila izvanredan lovac. Jednog dana Dafne i drugarice odlučiše da se okupaju. Priča se da je u Dafne bio zaljubljen Apolon i da je ljubomorni bog i naveo nimfe da se okupaju. Lisip je oklevao da se svuče pred njima, jer bi se otkrila njegova prevara, ali su ga Dafne i ostale nimfe same svukle. Kada su otkrile prevaru, razbesnele nimfe su potegle koplja i ubile Lisipa. Drugu verziju mita ispričao je rimski pesnik Ovidije u svojim Metamotfozama, koji je priču smestio u Tesaliju. Apolon je zadirkivao Erosa (Kupidona) govoreći mu da je bolje da svoj luk i strele da njemu, Apolonu. Ozlojeđen zbog ovih reči, Eros pogodi jednom strelom boga sunca i Apolon se smesta zaljubi u Artemidinu pratilju Dafne. Dafne je bila poznata u celoj Tesaliji po svojoj lepoti, ali je uporno odbijala mnogobrojne udvarače. Njen otac Penej joj je nerado dao blagoslov da ne mora da se uda. Dafne je želela da ostane čedna, jer je bila Artemidina pratilja. Apolon je progonio Dafne, a ona je neprestano bežala od njega. Ovidije kaže da je Dafne bila prva devica u koju se Apolon zaljubio, ali je ona uporno odbijala njegove ljubazne reči i ponude. Znala je da ako Apolonu ne bude ispunila želju dobrovoljno da će je Apolon ostvariti na silu. Iako je bila izvanredna trkačica Dafne je znala da će se brzo zamoriti, a i Apolon je bio brži od svakog smrtnika. Zato je Dafne zamolila oca da je spase od progonioca.
Muze
(gr. Μουσαι) su ćerke vrhovnog grčkog boga, Zevsa, i Mnemosine, boginje poezije, umetnosti i nauke. Ima ih devet, a njihova imena i atributi su:
Talija (Θάλεια [Thália]) – muza komedije (bršljanov venac, komična maska)
Uranija (Ούρανια [Úrania]) – muza astronomije (globus)
Melpomena (Μελπομένη [Melpoméni]) – muza tragedije (venac vinove loze, tragična maska)
Polihimnija (Πολύμνια [Polímnia]) – muza religijske i ozbiljne poezije (bez atributa, katkad svitak)
Erato (Έρατώ [Erató]) – muza ljubavne lirike (instrument sa žicama)
Kaliopa (Καλλιόπη [Kalliópi]) – muza epskog pesništva i elegije (voštana pločica, svitak, pisaljka)
Klio (Κλειώ [Klió]) – muza istorije (voštana pločica, svitak, pisaljka)
Euterpa (Ευτέρπη [Evtérpi]) – muza muzičke umetnosti (dvojnice)
Terpsihora (Τερψιχόρη [Terpsihóri]) – muza igračke veštine i horskog pevanja (lira i plektron)
Postoji verovanje da ko ponovi imena muza ovim redom ne može da pogreši, zato što početna slova imena muza na latinskom (ovim redom) daju izraz:
Tum Peccet, što znači: “neka greši”, ili “tada neka greši”.

Apollo and Daphne

o afrodizijacima

Ljubavne napitke i ostale afrodizijake od davnina koriste ljudi sa svih kontinenata. Kakao, celer, školjke... Otkrijte koji su glavne namirnice koje imaju afrodizijska svojstva.
Tokom asteškog perioda, kakao se smatrao jakim ekscitantom. Pio se jako začinjen, sa paprikom, biberom i karanfilićem. „Da je žene znala šta celer učini od muškarca, tražila bi ga od Pariza do Rima“. Evo šta je rekla Madam Pompadur. Ova čuvena kurtizana je toliko verovala u afrodizijska svojstva ovog povrća da ga je svako veče spremala svom ljubavniku, Luju XV, da bi održala njihov seksualni život na visokom nivou. Dejstvo pojedinih namirnica na stimulaciju hormona i podsticanje seksualne želje se može objasniti hranljivim supstancama ovih namirnica.
Lista afrodizijaka je veoma duga. Začini su poznati po tome da prirodno stimulišu požudu. Među najpoznatijim afrodizijacima su sigurno:
Čokolada. Ali zašto ovaj ukusan slatkiš uzbuđuje čula? Zato što sadrži L-arginin, amino-kiselinu koja se u organizmu pretvori u nitrički oksid, sa vazodilitatorskim dejstvima. Stimuliše i hormone zadovoljstva.
Špargla. Volite li špargle zbog njihovog svežeg ukusa? Sada kada znate da stimulišu proizvodnju testosterona, hormona koji igra glavnu ulogu u dobrom funkcionisanju seksualnosti, volećete ih još više! Plinije Stariji, rimski pisac i naturalista, prvi je otkrio afrodizijska svojstva špargle.
Plodovi mora su takođe izvrsni stimulanti seksualne želje jer imaju visok sadržaj joda i fosfora. Među morskim plodovima izdvajaju se školjke, bogate cinkom. Ovaj oligo-elemenat poseduje svojstva koja pospešuju proizvodnju testosterona, hormona koji, kako kod muškaraca, tako i kod žena, stimuliše želju.
Kavijar. Svi znamo koliko je kavijar skup. Da li su razlog tome njegove afrodizijske moći? Salu na stranu, Persijanci su kavijar zvali hlebom ljubavnika! Njegova glavna uloga je da ubrza cirkulaciju krvi.
Beli luk ima slična svojstva. Ali koji će se to ljubavnik usuditi da pre sastanka jede beli luk?!
Najskuplja vrsta pečuraka, koja međutim garantuje vatrenu noć – tartuf. Veoma cenjen, italijanski beli tartuf se može prodati i po ceni do 15 000 evra po kilogramu!!! Retki su oni koji su spremni da daju toliko novca da bi uneli u organizam androsteron, muški hormon koji potiče od testosterona.
Začini i trave koje podstiču telesnu požudu
Začini i trave takođe, kao i gore navedene namirnice, pobuđuju čula.
Dumbir su koristili kineski carevi da bi mogli da zadovolje svoje mnogobrojne konkubine, izazivajući veći dotok krvi u genitalne organe. Jedan od sastojaka đumbira je gingerol, koji povećava broj spermatozoida. Sve je tu!
Prirodna vanila. Sitna semena njene mahune je stvoriti euforičnu atmosferu.
Šafran je afrodizijak par excellence, jer deluje stimulativno na neke hormone.
Cimet se vekovim koristi zbog sastojaka koji nadražuju čula. Isto tako i paprika, bogata vitaminima A, E, C i K.
Biber stimuliše krvotok.
Majčina dušica je trava koja osvežava nerve. Koristite je ako želite burne noći, kao i čubar i johimbin. Johimbin je čuvena trava poreklom iz Južne Afrike, poznata celom svetu kao stimulans.
Karanfilić je jedan od najmoćnijih prirodnih afrodizijaka, a i efikasan je protiv mentalnog i fizičkog zamora. Probajte ga kada primetite da između vašeg partnera i vas nešto nije kako treba.
Konzumirati ove seksualne ekscitante je veoma jednostavno. Ukoliko ne volite da kuvate i otkrivate načine kako ćete ih spremiti, kupite ih u apoteci u obliku kapsula.

egipat

Egipat
Staro carstvo 3100-2185
Srednje carstvo 2133-1786
Novo carstvo 1580 - 1085
URBANIZAM
– otvoreni grad, bez zidina - prostorno organizovan prema Nilu
Npr. NO-AMON – nepravilan plan
Odvajaju gradove S desne strane Nila – gradovi S lijeve strane – gradovi mrtvih – Dolina kraljeva i Dolina kraljica, Saqqara, Gizeh

ARHITEKTURA
Egipatska religija je orijentisana u potpunosti na zagrobni svijet, pa će se i umjetnost prije svega orijentisati na monumentalne grobnice i njihovu opremu.
Za vrijeme Starog carstva tipične su PIRAMIDE
Najstarija je
· Stepenasta piramida faraona Đosera (Saqqara, 2600 pr. K.) – graditelj IMHOTEP – prvo zabilje - Grobna komora se nalazi ispod nivoa zemlje
- Cijela grobljanska četvrt – hramovi i druge zgrade – tu su se odrzale.
· Piramide kod Gizeha (2530-2470 pr. K.) – Keops, Kefren i Mikerin
- Uz piramide se grade i MASTABE – male krnje piramide za dostojanstvenike i članove kraljevske porodice.
- Uz svaku piramidu pogrebni hram od kojeg vodi put za procesije do hrama u dolini Nila.
- Kraj Kefrenove piramide i velika sfinga (20 m ), koja je navodno imala njegovo lice.
- Grobne komore su iznutra ukrašene raskošnim freskama ili plitkim reljefima s prikazima priča o U Novom carstvu se grade grobovi uklesani u stijene (Ramzes II, Tutankhamon)
Grobni hram kraljice Hatšepsut (1485), Deir el Bahari – hram terasasto usječen u stijenu, terase su povezane dugim rampama, prostori hrama usječeni u samu stijenu
Amonov hram u Karnaku
Amonov hram u Luxoru – predimenzionirano, nije prilagođeno čovjeku, osjeća se malo i izgubljeno
- Aleja sfingi, pilon na ulazu, hipostilna dvorana (sa „šumom stupova“), dvorište, uzdu KIPARSTVO
- Kruto, standardizirano, nije se puno mijenjalo kroz cijelu povijest Egipta
- Ukočeni, statični volumeni bez imalo pokreta, frontalni stav, ukočene ruke, noge i pogled, sjede ili stoje
- Portretne statue
- Svi oblici izvedeni iz kocke – na stranama pravokutnog bloka nacrtali sliku s lica i iz profila i klesali dok se projekcije ne bi srele
Pr., Kefren, Mikerin sa Pisar Kai
OBOJENI RELJEFI I SLIKE
Strogi smisao za red
Hijerarhijska perspektiva, vertikalna perspektiva, plošnost – te Egipatski kanon – likovi prikazani uvijek u istom polo Muškarci prikazani tamniji,
Taj strogi kanon se prekida jedino za vrijeme Akhenatona (Amenofisa 4.) koji uvodi monoteističku religiju, zatvara Amonove hramove
- Novi ideal ljepote – manje ukočeno, veća individualizacija
- Pokret, neusiljeno dr - Čudno ispijeno lice, prenaglašeni valoviti oblici
Nakon njega se vraćaju tradicionalnim kanonima, ali ipak ostaje nešto od slobode, izrazavanja.

sloboda

Pronaslo me jutros nesto sto nije trebalo da me pronadje. Neko ko mozda nije umeo predano da voli, al je umeo da peva o tome. Ko je mozda umeo i previse da voli, ali samo na kratko. A ima li drugacije ljubavi od trenutne i nije li svaka konacna?
On je prelomio. Ja se jos borim sa sobom i prelamam. Upala sam ovih dana u raspravu jednu koja me podstakla da mnogo razmisljam. Ja, veciti borac za apsolutnu slobodu, fanaticni glasnogovornik Slobode, nasla sam se ponovo u jebenoj 'nikad ne reci nikad' sitaciji gde ne mogu da prihvatim apsolutnu slobodu drugog. I imam uzasan problem sa tim. Licni. Filozofski. Idejni. Pricipijelni. Emotivni. I imam na dve strane da prelomim: ili cu prihvatiti potpuno njega i njegovo pravo na slobodu, ali cu onda vratiti i svoju bezkrupuloznu i bezobzirnu slobodu koje sam izabrala da se odreknem jer sam verovala da je on taj, ili necu moci da prihvatim i ostavicu ga. A on ne razume. Nece da razume.
Gledala sam ga sinoc kako spava. Koliko sam ga volela. Kakva je to ljubav bila i sta je sve obacavala. I toliko dugo sam zelela uprkos svemu da verujem da je on taj. Juce sam shvatila da je bio u pravu. Ja volim iluziju za koju sam se tako cvrsto vezala. Ja volim proslost. Ja volim ono sto je moglo ili ono sto bi moglo da bude. Ja volim ono sto smo trebali da postanemo, a ne ovo sto smo postali. Ja ne volim njega, bar ne onako kako treba da se voli neko, potpuno, totalno, bezuslovno, cisto, sirom otvorenih ociju i duse.
Secam se na pocetku, pitao me je, kad bi se desila nesreca i on ostao nepokretan da li bih ostala sa njim. Naravno, odgovorila sam bez razmisljanja. I u dobru i u zlu, kroz sve patnje, nesrece i bolesti, kroz sve rajske vrtove i siroka polja i vedre dane. I udala sam se za njega na vrhuncu bolesti, u najvecem zlu. I ostala sam, sve dok bolest nije zalecena. Ali ovo nije bolest. Ovo je... Ne znam ni ja sta je, al ne mogu vise da dozivljavam i prozivljavam svaki dan isti scenario pakla.
I u pravu je, ja nikada nisam bila sama, ja ne znam kako je to, to je jedan od mojih najvecih strahova. I ne znam kako da izdam nesto za sta sam se ceo zivot borila. I ne znam kako da prezivim i podnesem to sto boli.

lepota

Puno puta sam slusala hvalospjeve o ljepoti arapskih zena. Medjutim nikad se nisam osobno uvjerila u te price. Imam prijateljicu koja radi kao kozmeticarka u Dubaiju. Kaze da nigdje nije vidjela ljepsih ljudi sto zena sto muskaraca.
U mom gradu zivi svaka moguca nacionalnost pod kapom nebeskom, pa se tako ovdje mogu naci i arapi raznih vrsta. Ponekad, u smiraj dana na promenadu u coporu izadju bule iz libijske ambasade, gurajuci kolica sa djecom i razdragano se kikocuci. Na vjetru leprsaju njihove skupocjene tkanine, cuje se zveket zlata, a iza njih ostaje oblak teskog parfema. Naravno, ne vidis im nista osim ociju koje sijevaju na sve strane. A svaki par tih ociju prica drugaciju pricu.
O ocima arapskih zena pisane su brojne pjesme tako da sada ne bih elaborirala na tu temu. Ogromne su, tople, crne kao barsunasta pustinjska noc, misteriozne i duboke. Medjutim, nikada nisam vidjela puno vise od ociju.
Danas je u cekaonici sacekala jedna bula. Kada je usla i zatvorila vrata iza sebe muskarci su gutali knedle jer je jednim gracioznim pokretom skinula svoju pokrivku i potpuno se otkrila. Bilo je to kao da je neko skinuo prekrivac sa najsjajnijeg dragulja.
Ogromne oci na porculanski bijelom licu, da mi je ntko rekao da su arapske zene tako bijele ne bih vjerovala. Doduse ona je iz Kuvajta i moguce da su samo zene iz Kuvajta tako bijele. Stvarno ne bih znala.
Tesko je opisati teksturu od koje je njena put sazdana. Prvo sto mi pada na pamet je sedefasti sjaj bisera. Usne mekane i blago ruzicaste.
Nekoliko slojeva najmekse svile i tu i tamo opet izviri ta nevjerovatna mlijecno bijela glatka koza. Delikatni prsti i barsunasta crna kosa. Sve to uvijeno u njezni miris ruzinih latica. Ljepota i još skrivena.

ja

Ko sam ja? Ovo je jedino pitanje vrijedno postavljanja i jedino koje ostaje bez odgovora.
Tvoja je sudbina da igras mirijadu uloga, ali nijedna od ovih uloga nisi ti.
Duh ne pripada mjestu, ali ostavlja iza sebe otisak koji zovemo tijelo.
Carobnjak ne misli o sebi kao o pojedincu koji sanja o ogromnom svijetu, on misli o sebi kao o svijetu koji sanja o pojedincu.
Objasnjenje:
Carobnjaci su sorta koja je bez pravog imena i bez adrese. "Iako me pozoves mojim imenom i dalje si stranac" rece Merlin. "To sto mi prepoznajes lice ne znaci da me zaista poznajes! Carobnjaci vide sebe kao gradjane univerzuma. Stoga je potpuno nebitno gdje se trenutno nalaze.
U smrtnom zivotu prvo i najvaznije sto nam odredjuje limite jesu imena, etikete i definicije. Ovi limiti naizgled se odnose na Tebe, a u stvari se odnose samo na tvoje tjelo. A Ti si mnogo vise nego svoje tijelo.
Prakticna Primjena:
Da bi iskusili ovu lekciju potrebno je da za odredjeno vrijeme zaboravimo svoje ime. Da kazemo glasno - Ko sam ja?
Iskakanje iz uloga koje svakodnevno igramo nije ni najmanje lako medjutim u carobnjakov svijet se ne moze uci ukoliko definisemo sebe kroz uloge koje u svakodnevnom zivotu igramo.
Iako zvuci nevjerovatno misli u nasim glavama ne pripadaju nasem pravom JA- pripadaju nasem imenu i ulozi u koju smo uzivjeli.
Kada se ujutro probudimo, postoji djelic sekunde, prije nego pocnemo misliti od danu koji je pred nama, moment u kojem se jednostavno samo osjecamo budnim bez nekih misli. Momement kada smo samo mi, u jednostavnom stanju svijesti. Ovo se ponavlja u toku dana vise puta, ali vecina ljudi ovim momentima ne pridaje nikakavu paznju.
Medjutim, vrlo je jednostavno iskociti iz uloga koje igramo u svakodnevnom zivotu. Dok citate ove redove jednostavno svoju paznju usmjerite ka onome koji cita. Ukoliko slusate muziku - usmjerite paznju ka onome koji slusa. U bilo kojem slucaju iskusicemo svjesnost koja je budna, trezvena, potpuno nepristrasna, a opet tako intenzivno ziva.
Biti covjek cini nas stvarnim. Stvarnost se ne moze definisati, moze se samo iskusiti. Budi svjestan onih momenata u toku dana kada osjetis svoje pravo Ja, iza udaha ili osjecaja.
Prije nego iskocis iz kreveta probaj uhvatiti ovaj nagovjestaj bitka, cistog i jednostavnog prije nego razum pocne blebetati. Ovo spokojno, bezimeno stanje donosi totalni spokoj. Ovo stanje ne mozemo dodirnuti rijecima, mislima ili akcijama. Ovo stanje je kao dvorac cije zidove nijedna armija nece srusiti, dvorac u kojem je prava zivotna riznica.

brojevi

JEDAN: Ovo je broj individualca. Jedinice su neovisne, usrwdotočene i odlučne osobe usmjerene svom cilju. One postavljaju cilj i ostaju mu vjerne. Jedinice suvođe i izumitelji. Suradnja im teško pada i nevole baš primati zapovijedi. Često su usredozočeni na sebe.
DVA: Broj dva predstavlja međudjelovanje, dvosmjernu komunikaciju, suradnju i ravnotežu. Dvojke su maštovite, kreativne i dobroćudne osobe. Njihove su značajke smirenost, uravnoteženost, vjernost i čestitost. Često mogu biti stidljive i neodlučne.
TRI: Trojka predstavlja zamisao potpunosti ili cjelovitosti kao u slučajevima >>prošlost-sadašnjost-budućnost<< te >>um-tijelo-duh<<. Pitagorjeci su broj tri smatrali savršenim brojem jer kao tri kamenčića u nizu ima svoj početak, sredinu i kraj. Broj tri upućuje na darovitost, energiju, umjetničku prirodu, duhovitost i lakoću komuniciranja. Trojke su često sretne , bezbrižne, i vrlo uspješne, ali mogu biti i rastresene i uvredljive. ČETIRI: Četvorke uživaju u marljivom radu. Praktične su, pouzdane i prizemljene; od mašte su im draželogika i razum. Dobri su organizatori pa dovršavaju započeto. Mogu biti vrlo tvrdoglave i sumljičave. PET: Pet je broj koji govori o promjeni i neizvjesnosti. Prtice odjednom privlači mnogo toga. Pustolovne su energične i spremne riskirati. Vole putovati i upoznavati nove ljude, pa se na jednom mjestu ne zadrže dugo. Mogu biti jako, jako nestrpljive. ŠEST: Broj šest predstavlja sklad, prijateljstvo i obiteljski život. Šestice su odane, pouzdane i brižne. Lako se prilagođavaju. Uspješni su u poučavanju i umjetnosti. SEDAM: Pronicljive, pametne i bistre sedmice uživaju u marljivu radu i izazovima. Često su vrlo ozbiljne, učene i zainteresirane za tajanstveno. Izvornost i mašta važniji su im od novca i materijalne imovine. Sedmice mogu biti pesimistične i nesigurne. Sedam se kadakad smatra mističnim i magičnim brojem. OSAM: Broj osam najavljuje mogućnost velikog uspjeha. Osmice su praktične, ambiciozne, predane i marljive. Mogu biti i ljubomorne. Smatra se da je osam najpredvidljiviji od svih brojeva i da govori o vrhuncima uspjeha, ali i o dubinama neuspjeha. DEVET: Broj devet predstavlja dovršenje i najviše postignuće jer je to savršeni broj, odnosno, trojka izražena tri pute. Devetke su posvećene služenju drugima, često u ulozi učitelja, znanstvenika i dobročinitelja. Iznimno su odlučne osobe i svojim radom nadahnjuju druge.

cekanje

Koliko samo vremena u zivotu provedemo cekajuci. Cekajuci da dobijemo vise para, da se nadjemo u savrsenoj vezi. Neki cekaju dan kada ce se udati i ozeniti, a zatim dan kada ce dobiti djecu. Kad dobiju djecu onda cekaju da ta djeca odrastu. Drugi opet cekaju dan kada ce dobiti bolji posao, vise para. Bez obzira sta god da ceka, prosjecno ljudsko bice glavninu svog vremena provede cekajuci. Pri tom nam vrlo rijetko padne na pamet da upravno sadasnji trenutak imamo samo sada, jednom i nikad vise. Buduci da smo tako nesvjesni tom sadasnjem trenutku ne poklanjamo nikakvu paznju. I tako provodimo dane koji su nam dani na ovoj planeti, uglavnom nesposobni da spoznamo srecu sadasnjeg trenutka, nesvjesni cinjenice da je samo sadasnjost perfektna o da samo u njoj mozemo spoznati pravu srecu.
Iz nekog nepoznatog razloga nama je lakse provoditi dane bilo cekajuci da sreca dodje jednog lijepog dana, mastajuci o njoj do najmanjeg detalja. Ili sto je jos gore dane provodimo zarobljeni u proslosti i tada smo nesretni cak i kad se prisjecamo sretnih trenutaka jer su oni zauvjek izgubljeni. Ponekad smo nesretni zbog buducnosti, unaprijed se brinuci i plaseci necega sto se tek treba dogoditi.
Kakvo je samo umjece zivjeti punim plucima u sadasnjem trenutku!
Spoznati svu savrsenost sadasnjeg momenta i prepustiti se sreci tog savrsenstva.
Voljela bih da mi neko pokaze osobu kojoj ovo polazi za rukom.
Ja ovih dana cekam proljece. Kao medvjed u hibernaciji zimskog sna bauljam kroz rutinu svakodnevice. I mastam o proljecu, o suncanim danima, dalekim obalama i toplim nocima. O opustenim trenucima dokolice koju ispunjava plavo nebo i purpurni zalazak sunca dok se vozim sa spustenim krovom, mjehuricima koji se polako podizu u orosenoj casi, zvonkom smijehu i nestasnom zadirkivanju u obecanju naelektriziranih dodira...
Svaki put kad otvorim internet ovih dana doceka me vremenska prognoza koju sam odnedavno impulsivno podesla na sva ona mjesta na kugli zemaljskoj o kojima sam uvijek mastala.
Atananarivo i Cuzco... Sinoc je u Adisabebi opet bilo 25 stupnjeva celzijusovih. Vlaga niska i nimalo vjetra. Planinski zrak cist i hrskav, dok zvjezde trepere na crnom barsunu tisinu etiopijske noci narusavaju zvuci ponekog automobila, udaljeni lavez copora pasa lutalica i groktanje babuna koji se kao i svake druge veceri spustise u potragu za hranom medju kantama za smece.

muškarci

Muškarci su druga priča. Kažu da sad većina nije više pod stresom da su oni jedini koji doprinose finansijskoj stabilnost kuće, tako da im je sve lepše i lakše. I ne samo to, nego oni jednostavno nemaju pojma kako da se nerviraju za sitnice ko što mi umemo. Nemaju blage veze kakve hemijske rekacije mi doživljavamo kad se brinemo preventivno i razradjujemo ono što ameri kažu contingency plan. Mislim kod mene uvek ide a šta bi bilo kad bi bilo i onda slede nekoliko scenarija od kojih se Marcu digne kosa na glavi. Pričam sa koleginicom pre neki dan i ona kaže bogte moj suprug uopšte nije razumeo zašto sam se brinula što me nije nazvao nedelju dana dok je išo da lovi jelene. Zamišljala ga jadna kako leži negde skoro sav pojeden od strane nekih strašnih zveri. Kaže dodje mi da mu iz čiste osvetničke dužnosti okrenem mobilni rano u 4-5 ujutru kad sa puškom čuči spreman negde u nekom grmu i na nišanu drži jednog povelikog jelena. Kaže upalilo bi da on koristi mobilni, al on zaboravi tu spravu u kolibi ili u autu, tako da ništa od takve osvete.
Zar je moguće da smo ovakve kakve smo zbog tih nekih hormona? Ko će ga znati? Ova gospodja Arianna preporučuje Marcus-a Buckinghama koji će u narednih nekoliko nedelja da piše na njenom postu o ovom fenomenu nezadovoljnih žena. Verovatno će da izmisli toplu vodu, ali ja jedva čekam da vidim šta će da bude zaključak.
Zašto mi nismo malo više ko što su muškarci? Meni izgleda da je tako lakše a vidim nisam ni jedina. Eh da mi je muška pamet jedan dan samo … da se odmorim malo.
*(nastavak)

žene

Žene nisu više tako srećne kao što su bile do negde 1970 godine kad su se uglavnom bavile domaćinskim poslovima, a muškarci su danas srećniji. Kažu feminizam i te fore usrećili muškarce više nego žene (ako će ih ikad?). Kažu da nam nije lako. Još uvek smo mi ti (čast izuzetcima) koji vodimo računa o kući, deci, kuvanju, brisanju prašine, usisavanju, kupovini i plus (i plus) radimo, usavršavamo se, gradimo karijere i sav taj stres nosimo sa nama gde god bili.
Čitam blog Arianna-e Huffington i vidim da žena lepo prenosi zaključke Marcusa Buckinghama koji je radio za Gallup, da nije bitno dal smo udate, koliko zaradjujemo, dali imamo decu, odakle smo, gde živimo...svi mi ženskog roda smo vrlo vrlo nesrećna, nezadovoljna i neispunjena bića. Čitam još jednom i vidim da tačno To piše. Laknulo mi kad sam skapirala da me oči ne varaju da nisam jedina koja samo zna da kukumače i stresira se što je trava neošišana, što je prašina neobrisana, što je projekat skoro - pa - još - malo gotov, što su dečji nokti do Dallas-a i što nema ručka za danas.
Koji nam je K? Što smo tako predodredjene da se ubedačimo kako starimo? Ja nisam bila ovakva kad sam bila mladja. Ja sam mislila da mogu sve, da je sve užasno prosto i da je pre svega sve užasno smešno, a da je život Lep. Ja sam se smejala po ceo dan. Ustajala sam svakog jutra sa osmehom na licu. Sad i dalje mislim da mogu sve i da je sve malo više komplikovanije nego što bih ja to volela, ali ništa mi više nije smešno do te mere ko ranije. Sad ja ujutru ustajem posle dva sta zverenja u mrkli mrak jer ne mogu da spavam, pa onda psujem alarm što me iznenadio onako budnu i na kraju ustanem na levu nogu.

*(blog B-92)

nobel

nobel
SVI DOBITNICI NOBELOVE NAGRADE ZA KNJIŽEVNOST

1901 Sully Prudhomme
1902 Christian Matthias Theodor Mommsent
1903 Bjørnstjerne Martinus Bjørnson
1904 Frédéric Mistral, José Echegaray y Eizaguirre
1905 Henryk Sienkiewicz
1906 Giosuè Carducci
1907 Rudyard Kipling
1908 Rudolf Christoph Eucken
1909 Selma Ottilia Lovisa Lagerlöf
1910 Paul Johann Ludwig Heyse
1911 Count Maurice (Mooris) Polidore Marie Bernhard Maeterlinck
1912 Gerhart Johann Robert Hauptmann
1913 Rabindranath Tagore
1914 nije dodeljena
1915 Romain Rolland
1916 Carl Gustaf Verner von Heidenstam
1917 Karl Adolph Gjellerup, Henrik Pontoppidan
1918 Inget pris utdelat
1919 Carl Friedrich Georg Spitteler
1920 Knut Pedersen Hamsun
1921 Anatole France
1922 Jacinto Benavente
1923 William Butler Yeats
1924 Wladyslaw Stanislaw Reymont
1925 George Bernard Shaw
1926 Grazia Deledda
1927 Henri Bergson
1928 Sigrid Undset
1929 Thomas Mann
1930 Sinclair Lewis
1931 Erik Axel Karlfeldt
1932 John Galsworthy
1933 Ivan Alekseyevich Bunin
1934 Luigi Pirandello
1935 Inget pris utdelat
1936 Eugene Gladstone O'Neill
1937 Roger Martin du Gard
1938 Pearl Buck
1939 Frans Eemil Sillanpää
1940 nije dodeljena
1941 nije dodeljena
1942 nije dodeljena
1943 nije dodeljena
1944 Johannes Vilhelm Jensen
1945 Gabriela Mistral
1946 Hermann Hesse
1947 André Paul Guillaume Gide
1948 Thomas Stearns Eliot
1949 William Faulkner
1950 Earl (Bertrand Arthur William) Russell
1951 Pär Fabian Lagerkvist
1952 François Mauriac
1953 Sir Winston Leonard Spencer Churchill
1954 Ernest Miller Hemingway
1955 Halldór Kiljan Laxness
1956 Juan Ramón Jiménez
1957 Albert Camus
1958 Boris Leonidovich Pasternak
1959 Salvatore Quasimodo
1960 Saint-John Perse
1961 Ivo Andrić
1962 John Steinbeck
1963 Giorgos Seferis
1964 Jean-Paul Sartre
1965 Michail Aleksandrovich Sholokhov
1966 Shmuel Yosef Agnon, Nelly Sachs
1967 Miguel Angel Asturias
1968 Yasunari Kawabata
1969 Samuel Beckett
1970 Aleksandr Isaevich Solzhenitsyn
1971 Pablo Neruda
1972 Heinrich Böll
1973 Patrick White
1974 Eyvind Johnson, Harry Martinson
1975 Eugenio Montale
1976 Saul Bellow
1977 Vicente Aleixandre
1978 Isaac Bashevis Singer
1979 Odysseus Elytis
1980 Czeslaw Milosz
1981 Elias Canetti
1982 Gabriel García Márque
1983 William Golding
1984 Jaroslav Seifert
1985 Claude Simon
1986 Wole Soyinka
1987 Joseph Brodsky
1988 Naguib Mahfouz
1989 Camilo José Cela
1990 Octavio Paz
1991 Nadine Gordimer
1992 Derek Walcott
1993 Toni Morrison
1994 Kenzaburo Oe
1995 Seamus Heaney
1996 Wislawa Szymborska
1997 Dario Fo
1998 José Saramago
1999 Günter Grass
2000 Gao Xingjian
2001 Sir V.S. Naipaul
2002 Imre Kertész
2003 John Maxwell Coetzee
2004 Elfriede Jelinek
2005 Harold Pinter
2006 Orhan Pamuk
2007 Doris Lessing
2008 Jean-Marie Gustave Le Clézio
2009 Herta Müller
2010 Mario Vargas Llosa

flekica

fleke, mrlje, zakrpe... razne... ali jedna nam je dosla glave, ali i sebi... bio jednom jedan: pink... i njegov vlasnik koji je nazalost bio kul mizicar u poznatoj grupi: oktobar 1864. danas tone i on i mi... gledali smo flekicu, razni mi iz razno raznih razloga, bila je mjerna jedinica naseg stanja i propadanja... narodnjaci, sapunice, realitiji... pa i tome dodje kraj, a sta ce sada biti... trazili ste, gledajte...

E7/9

Otvoricu put koji vodi u kraj,
u kome govore sleng,
igra je betl and sans
pozelecu svet na uglu svetova zla

cudan sesir i glas istocna obala
otvoricu put koji me vodi do dna
tu gde je cetvrti kraj
raj negde umire sam
pozelecu jug i stvoriti vatru za kraj
skinuti seir i plac
sve kao redovna stvar
put medju stazama sna
nestajem zauvek znam
put koji vodi me
dug prema kraju
put je bez povratka

Oktobar 1864

ne volim

ruznocu, glupost, mrznju, nacionalizam, šovinizan, fasizam, rat, glad, laz i pohlepu, kič i šind, narodnjake, torte, slag, plastično cvijece, kic svadbe i bijele vencanice, hleb, secer, krompir, konzerve i konzervans... zlo i duhovno siromastvo, nepismenost, bruku, buku, frku, brzu voznju, fafarone, vunu, sintetiku, telefon fiksni i mobilni, interfon... goste, fejs, praznike, prejedanje, novac, zimu, hladnocu, snijeg, maglu i vlagu, duge sive dane, veceri bez veze, nesanicu, nekulturu, zaostalost, predrasude, bele zavese, grickalice, plastiku, visoke pete, usku garderobu, tange... pranje sudja, peglanje, politiki i politicare, vlast, brak, zutu stampu, buvljake, slomljena ogledala, vesti, pse, zmije i gustere, miseve, policijske i vojne filmove, nezdravu hranu, pusenje, alkohol, drogu, bolest, lekove, smrt... ljekare, zubare, veterinare, bolnice, guzve, groblja, cirkus, sport, teretane, silikone, proteze, perike, botoks i plasticne operacije... pitu, picu, pivu, brzu hranu, koka kolu, gazirana pica... prašinu, smrad, prljavstinu...

volim

volim sebe, svoju kcerku, sestru... zivot, lepotu, slobodu, umetnost... kikiriki, zvake, knjige, filmove, serije, rijalitije, lchf hranu... sir, kajmak, puter, pavlaku, sarenu slaninu, lepe ljude, pametne, dobre, lepa sela, lepe gradove, zemlje, spavanje, toplinu, jutra, caj, macke, prolece, leto, ranu jesen, sunce i hladovinu, naocale i sesire, farmerice i svilene bluze, crnu boju odjece, zelenu u plavu boju, odmaranje, slike na netu, pisanje bilo gde i bilo sta, prijateljstvo, zdravu hranu, vodu, vino, poeziju, reci, uspomene na roditelje i ljubav, ugodna mesta, lepe sobe, lepe stolove, cistocu, pranje, tusiranje, crnu cokoladu, dobru muziku, sumeci mg i ca, kefir, karfiol, patlidzan... knjizevnost, art, fotografiju, male jastuke, tamne zastore, roletne i radijatore, limun i peršun, maslinovo ulje i ulje za slikanje, ribe i piletinu, blitvi, spinat, jaja, permezan... tave, tanjirice, zdjele, tacne, salatu, biber, ruzmarin, miris jorgovana i levande, more, klupe, duge nokte, dugu kosu, kozne tasne, niske cipele, espadrile, pamuk i svilu... mir, tisinu i samocu...

međa

Pravoslavna crkva u Međi - mom rodnom mestu

Međa - je izgrađena u istočnom delu žitištanske opštine, kilometar od državne granice prema Rumuniji. Naselje se nalazi na 81m nadmorske visine.
Međa spada u red najstarijih naselja u opštini i u čitavom Banatu. Prvi put se pominje pod nazivom Pardanj 1247. godine kao manastirsko mesto.
Godine 1753. Pardanj je zabeležen kao srpsko naselje. Polovinom 18. veka u naselja se doseljavaju Mađari i Nemci. Početkom 19. veka postojala su dva naselja - Mađarski Pardanj i Srpski Pardanj. Dva Pardanja se ujedinjuju u jedan 1907. godine.
Nakon I svetskog rata, Versajskim mirom juna 1919. godine Pardanj je pripao Rumuniji. U sastavu Rumunske države ostao je do 1924. godine kada je ušao u sastav Jugoslavije. Tada dobija ime Ninčićevo po ministru Ninčiću.
Posle II svetskog rata na mesto Nemaca doseljavaju se stanovnici iz Bosne i Hercegovine. Novodoseljeni stanovnici naselju daju ime Međa zbog blizine državne granice.
Prema posljednjem popisu iz 2002. godine, Međa broji 1155 stanovnika.

Познати грађани:
Српски политичар Вук Драшковић је рођен у Међи.
Амерички глумац Џони Вајсмилер познати филмски Тарзан је, према тврђењу мештана, рођен у Међи.

oblomov

Ivan Aleksandrovič Gončarov rus. Иван Александрович Гончаров, Uljanovsk, 18.6. 1812. - Sankt Peterburg, 27.9. 1891.) je bio ruski pisac iz doba realizma. Najpoznatije djelo mu je Oblomov (1859.), čiji je naslovni lik prešao u simbol realistički razvijenog suvišnog čovjeka, pojma koji se baštini još iz romantizma, a u ruskoj je književnosti (zbog ispreplitanja dvaju pravaca u djelu Puškina i Ljermontova) ostavio znatan trag. Pojam oblomovština predstavlja opis i utemeljenje onoga što je Gončarov iznio u svom djelu.
Povratak suvišnog čoveka
Roman Oblomov Ivana Aleksandroviča Gončarova javlja se u svom vremenu kao savremena literatura druge polovine devetnaestog veka. Situirana u rusko društvo toga doba priča tretira fenomen suvišnog čoveka kroz sudbinu glavnog junaka Ilje Iljiča Oblomova. Kriticizam sa kojim su napredni, ali ne uvek i mudri tumači literarnih dela, kao isključivo društveno i politički inspirisanih akcija pristupali Oblomovu, reducira impozantnu psihološku studiju likova i svojevrsnu proznu magistralu o vremenu i prilikama onog doba u Rusiji na povest o društveno nekorisnom pojedincu.
Istinska veličina Oblomova preživljava do današnjih dana svojim najzastrašujućim tonom - kao jednolični zvuk uzbune za sveopštu opasnost od nadolaženja civilizacije suvišnih ljudi. Prepoznavanje je neizbežno i višestruko moguće. Ovo je samo jedna od mogućih verzija scenskog uprizorenja Oblomova koja već svojim naslovom preispituje literarni žanr originala - istovremeno otvarajući široko polje za zamišljanje Oblomova i u drugim dramatizacijama, drugim žanrovima. Zavaravujići osećaj da su neke epohe više a druge manje blagonaklone prema suvišnim pojedincima konačno nestaje u sadašnjosti koja i nije ništa drugo do večnost merena ljudskom jedinicom. Danas je Ilja Iljič stotinupedeset godina stariji od trenutka kad je prvi put ugledao Olgu, ušuškan u tehnološku, deprimirajuću udobnost koja se od onda do danas podrazumevajuće menjala u hiljadama svojih sitnih detalja ne bi li napredovala. Čak i kada bi pokušao da konačno ustane i krene da potraži lek za svoju bolest, kada bi od suvišnog čoveka pokušao da postane aktivni suvišni čovek, Ilja Iljič bi se teško dao prepoznati u masi sličnih.
Nema ni potrebe. Lek ne postoji. Svako živ ima svoju Oblomovku. Mesto na kojem je već živeo i umro.

Uglješa ŠAJTINAC, dramaturg SNP-a

agrofobija

Agorafobija (grč. ἀγορά, skupština, javno mjesto; φόβος, strah) je prvobitno označavala strah od otvorenog prostora, dok se danas pod tim pojmom podrazumijeva skup strahova u svezi s javnim mjestima, otvorenim prostorom i mnoštvom ljudi te s pomišlju da na takvom mjestu nakon iznenadnog onesposobljenja ne bismo bili u stanju pobjeći ili potražiti pomoć.
Agorafobija čini 60% svih fobija otkrivenih kliničkim pregledima. Češća je kod žena, a započinje u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Poremećaj često započinje rekurentnim napadima panike, a drugi simptomi uključuju napetost, vrtoglavicu, blaže oblike kompulzivnog provjeravanja, prežvakavanje ideja (ruminatio), strah od gubljenja razuma i depresiju. Čest je i strah od visine (akrofobija) ili zatvorenih prostora (klaustrofobija). Društvo povjerljivog prijatelja olakšava izlazak iz kuće.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Agorafobija"

*dijagnoza:
Princip je osti
sve su ostalo nijanse
:)

heroji

ORDEN NARODNOG HEROJA

Mada prema takvim programima gajim svačim izazvano gađenje, ponekad mi ipak dođe žao što nisam bio učesnik „Velikog brata"
Razume se, kako bih ispao već u prvom krugu. Ali bih bar stekao titulu. Izgleda da je to najviše što se u ovoj zemlji može postići.
Jer, svaki od (bivših) učesnika „Velikog brata" kad-tad se nađe u novinskoj rubrici „džet set" čim promeni kupaći kostim. Ta krpica ga je koštala par hiljadarki evrića, ali je ona tek povod „ekskluzivne vesti", dok je suština informacije kako ga nosi bivša učesnica „Velikog brata" ili neke srodne splačine. Doduše, neki su ovu „slavu" platili glavom dok su s jedne tezge žurili na drugu, u oba slučaja s namerom organizatora da klincima „in vivo" prikaže učesnike dotičnog programa za povraćanje. Jedini koji je na pravi način kapitalizovao svoj prostakluk bio je onaj Miki, pčelar iz Kupinova: odmah je postao medijska zvezda - dobio je emisiju na radiju, davao intervjue, slikao se za „Plejboj", sve trućajući kako u Srbiji ništa ne valja. Čudi me da se nije kandidovao za predsednika.
Izgleda da je učešće u „Velikom bratu" nešto poput titule sera u Engleskoj. Ali, ser je personalna titula, ona se ne može naslediti: sin jednog sera nije ser, već samo običan građanin. Sličan je slučaj i s domaćim učesnicima „Velikog brata": oni mogu da štampaju vizitkarte s tekstom VIP VB Žika Obretković. Njihova deca će naslediti samo „virtualnu slavu". Ma, i to je nešto! Otuda bi trebalo podržati donošenje specijalnog zakona o nasleđivanju titule učesnika „Velikog brata" ili kakve slične splačine. Mi smo već „mentalno spremni" za takvu situaciju, za taj oblik „totalne pokondirenosti". Jer, nije ni danas redak slučaj da vas neki seoski tamburaš, tek stigavši iz Donjeg Prčilovca, ubeđuje kako je već njegova čukun baba rođena u Beogradu, gde je bila dvorska dama sve dok komunisti nisu preuzeli vlast. Sutra će već pričati drugu priču: ta njegova baba, rođena na Terazijama, bila je revnosni član raznih partija, čemu je dokaz njeno učešće u VIP „Velikom bratu"!

Bogdan Tirnanić, Press, 12.10.2008.

muzej

Sarajevo Film Festival je dobra, potrebna i višestruko korisna stvar. To što je Mirsad Purivatra navodno njegov privatni vlasnik, što uživa izdašnu materijalnu podršku političara i privatnih sponzora i što se, tvrdi se, obogatio - nije moja briga.
O nečem drugom je ovdje riječ. Sarajevo Film Festival je, naime, totalni antipod jednom drugom kulturnom fenomenu glavnog grada Bosne i Hercegovine. Samo dvadesetak dana prije nego što su se upalili festivalski reflektori, predstavnici sedam najznačajnijih ustanova bosanskohercegovačke kulture - muzeja, biblioteka,
Umjetničke galerije i Kinoteke uputili su dramatičan apel javnosti, organima vlasti i međunarodnoj zajednici da se riješi njihov status i adekvatno finansiranje. One se već godinama nalaze u očajnom materijalnom položaju, prepuštene propadanju i njih samih i kulturnog blaga koje čuvaju. Do njih ne vode crveni tepisi, u njih ne zalaze premijeri i ministri, one nisu interesantne fotoreporterima i TV ekipama.
Sarajevo trenutno možda nema boljeg zaštitnog znaka od svog filmskog festivala, ali je Zemaljski muzej, recimo, sto puta važniji od ove filmske smotre. U njemu su pohranjeni materijalni dokazi historijskog, kulturnog i državotvornog trajanja i identiteta ove zemlje. Ko je kriv što se ova i još nekoliko kulturnih ustanova od značaja za cijelu državu nalaze u tako jadnom stanju?
Nije valjda da u njima sjede sve sami nesposobni ljudi, inertne budžetlije, lezilebovići navikli na sigurnu egzistenciju? Prije će biti da, u eri estradizacije politike i političara, vlast nema dovoljno senzibiliteta za ustanove ove vrste. Purivatra je očito majstor marketinških vještina u dobijanju sredstava i iz budžeta i od sponzora. Nasuprot tome, budžetske ustanove kulture finansijski i organizaciono se uništavaju.
Paradoks je u tome što je Sarajevo Film Festival u oštrom kontrastu sa ambijentom u kojem Sarajlije žive. Kad je festivalskog sjaja nestalo i kad je nakon devet dana filmske euforije osvanuo deseti, običan dan, Sarajevo se ponovo ukazalo onakvim kakvo ono zapravo jeste. To je Sarajevo u kojem su slike višegodišnjeg raspadanja urbanog identiteta vidljive na svakom koraku, Sarajevo koje živi u truleži primitivizma, Sarajevo čija kultna ulica Ferhadija liči na pijacu u Novom Pazaru... Sarajevo je grad pucnjave i uništenih zelenih površina. Vozeći po rasklimanim šinama u Titovoj ulici, tramvaji proizvode buku kao da prolaze tenkovi. U Sarajevu se svaki dan 5.000 ljudi prehranjuje na kazanima narodnih kuhinja, a njegovom polumilionskom stanovništvu, tvrdi televizija, pridružilo se oko deset hiljada pasa lutalica, koji u potrazi za hranom napadaju i ljude.
Festivalski gosti možda ništa od toga nisu primijetili. A ako i jesu, loše doživljaje su prećutali. Nije pristojno reći domaćinu koji vas je pozvao u goste da je večera bila odlična, ali da mu je kuća užasno zapuštena. I zato sam ja za to da Sarajevo Film Festival traje i da ovdje i dalje dolaze poznate ličnosti iz svijeta umjetnosti. Bez njih nećemo znati da smo vrlo emotivan, miroljubiv i nježan svijet, da je Sarajevo grad čiji stanovnici teže harmoničnom životu, da u Sarajevu ima jedna poznata česma opjevana u pjesmi, da lijepe žene prolaze kroz grad i da smo sretni što svaki dan možemo jesti ćevape. Nema gore stvari od površnosti.

Piše: Gojko Berić, Oslobođenje

Zemaljski muzej - Sarajevo

prica iz davnina

Dr Price nam je dao neoborive dokaze o prirodnim zakonima prehrambenih potreba covjeka koji funkcioniraju za sve ljude na zemaljskoj kugli i koji reguliraju imunitet, reprodukciju kao i sve ostale zdravstvene aspekte.
Iz knjige ”Vegetarian Myth: Food, Justice and Sustainability” autorice Lierre Keith.
Kako je dr Price bio covjek ostrog uma, prepoznao je obrazac. Nisu ga zbunile varijacije u makronutrijentima i razlicitosti osnovnih prehrambenih namirnica. On je identificirao principe prehrane koji su doveli do perfektnog imuniteta protiv kronicnih i degenerativnih bolesti. Dr Price nam je dao neoborive dokaze o prirodnim zakonima prehrambenih potreba koji funkcioniraju za sve ljude na zemaljskoj kugli i koji reguliraju imunitet, reprodukciju kao i sve ostale zdravstvene aspekte.
Ono sto su ovi ”imuni” ljudi najvise cijenili bile su hranjive masnoce zivotinjskog porijekla: iznutrice, kostane srzi, riblje ulje i riblja jaja, zumanjci, svinjska mast i maslac. Jetra je bila posebno cijenjena i cesto se jela sirova. Hrana iz jedne ili vise od ovih 6 grupa namirnica bila je apsolutno neophodna i nazivala se od strane domorodackog stanovnistva Svetom Hranom. Te neophodne grupe hrane bile su:
1. Riba i plodovi mora, riblji organi, ulje riblje jetre i riblja jaja.
2. Iznutrice divljih zivotinja ili domacih zivotinja koje su jele travu.
3. Insekti.
4. Masnoce iz nekih ptica i jednozelucanih zivotinja kao sto su morski sisavci, zamorci, medvjedi i svinje.
5. Zumanjci od kokosi ili drugih slobodnih ptica.
6. Mlijeko, sir i maslac od zivotinja koje su pasle travu.
Kad je dr Price analizirao ove prehrambene namirnice – a sakupio je preko 10 000 uzoraka – otkrio je da su imune grupe naroda jele vise od 10 puta vise A vitamina i D vitamina nego amerikanci. Njihova hrana je osim toga sadrzavala 4 puta vise minerala i vitamina topivih u vodi. Price je otkrio da su vitamini topivi u masnocama (A, D, K i E) zapravo ”katalizatori” ili ”aktivatori” o kojima ovisi asimilacija svih drugih hranjivih tvari – proteina, minerala i vitamina. Drugim rijecima, bez ovih snaznih faktora koje nalazimo jedino u zivotinjskim masnocama, unos svih drugih hranjivih tvari nam je uzaludan.
*(sa bloga: Istine i lazi o hrani)