cekanje

Koliko samo vremena u zivotu provedemo cekajuci. Cekajuci da dobijemo vise para, da se nadjemo u savrsenoj vezi. Neki cekaju dan kada ce se udati i ozeniti, a zatim dan kada ce dobiti djecu. Kad dobiju djecu onda cekaju da ta djeca odrastu. Drugi opet cekaju dan kada ce dobiti bolji posao, vise para. Bez obzira sta god da ceka, prosjecno ljudsko bice glavninu svog vremena provede cekajuci. Pri tom nam vrlo rijetko padne na pamet da upravno sadasnji trenutak imamo samo sada, jednom i nikad vise. Buduci da smo tako nesvjesni tom sadasnjem trenutku ne poklanjamo nikakvu paznju. I tako provodimo dane koji su nam dani na ovoj planeti, uglavnom nesposobni da spoznamo srecu sadasnjeg trenutka, nesvjesni cinjenice da je samo sadasnjost perfektna o da samo u njoj mozemo spoznati pravu srecu.
Iz nekog nepoznatog razloga nama je lakse provoditi dane bilo cekajuci da sreca dodje jednog lijepog dana, mastajuci o njoj do najmanjeg detalja. Ili sto je jos gore dane provodimo zarobljeni u proslosti i tada smo nesretni cak i kad se prisjecamo sretnih trenutaka jer su oni zauvjek izgubljeni. Ponekad smo nesretni zbog buducnosti, unaprijed se brinuci i plaseci necega sto se tek treba dogoditi.
Kakvo je samo umjece zivjeti punim plucima u sadasnjem trenutku!
Spoznati svu savrsenost sadasnjeg momenta i prepustiti se sreci tog savrsenstva.
Voljela bih da mi neko pokaze osobu kojoj ovo polazi za rukom.
Ja ovih dana cekam proljece. Kao medvjed u hibernaciji zimskog sna bauljam kroz rutinu svakodnevice. I mastam o proljecu, o suncanim danima, dalekim obalama i toplim nocima. O opustenim trenucima dokolice koju ispunjava plavo nebo i purpurni zalazak sunca dok se vozim sa spustenim krovom, mjehuricima koji se polako podizu u orosenoj casi, zvonkom smijehu i nestasnom zadirkivanju u obecanju naelektriziranih dodira...
Svaki put kad otvorim internet ovih dana doceka me vremenska prognoza koju sam odnedavno impulsivno podesla na sva ona mjesta na kugli zemaljskoj o kojima sam uvijek mastala.
Atananarivo i Cuzco... Sinoc je u Adisabebi opet bilo 25 stupnjeva celzijusovih. Vlaga niska i nimalo vjetra. Planinski zrak cist i hrskav, dok zvjezde trepere na crnom barsunu tisinu etiopijske noci narusavaju zvuci ponekog automobila, udaljeni lavez copora pasa lutalica i groktanje babuna koji se kao i svake druge veceri spustise u potragu za hranom medju kantama za smece.