almodovar

Postoji jedan sjajan Almodovarov film koji je uradio prije nego je upao u mracnu fazu, mislim pocetkom devedestih. Vedar je, pun zivih boja i jos zivopisnijih likova, zove se Vezi Me! (Ata Me!). Odgledala sam ga ponovo nakon dugo vremena prije skoro sedmicu dana i ne znam zasto, ali u glavi mi i dalje odzvanja zavrsna scena iz filma:
Nevidjeno seksipilna Victoria Abril i Antonio Banderas poslije nekolikog dana dobrog seksa kristalno jasno shvate da su stvoreni jedno za drugo i da ce vjerovatno ostariti zajedno, krajnje iznenadjujuci i neocekivan rasplet nakon sto smo se upoznali s njihovim tuznim zivotnim pricama i looserskim pocecima u zivotu. Dobar i ukusan zalogaj za sve one kao ja koji vjeruju u sretne zivotne ishode.
Suncan je dan i dok se voze kroz spanjolski krajolik boje cigle i starog zlata, zajedno sa njenom sestrom, kao jedna velika sretna familija slusaju neku veselu pjesmicu, ma pjesmuljak - ali kakav! Neki spanjolski soft pop - koji ima dosta -bam dam dam bam, a u refrenu ponavlja Resistire... na,nana.... Resistire, pjesma je pjevljiva a melodija se lako uhvati, svi zajedno pjevaju, Victoria pjeva i place od srece dok drzi Antonija za ruku, a bucmasta sestra ga miluje po obrazu - i tako svi sretni i zadovoljni odleprsaju u sunce koje nestaje na horizontu...
Nikad nisam ucila spanski, ali to me nije omelo da zajedno s njima pjevusim. Ma priznat cu iako je pateticno, radovala sam se zajedno s njima.
I evo pjevusim je svih ovih dana...
Dakle bez i jedne rijeci spanskog ja sam sasvim sigurna o cemu se tu pjeva.
Moja verzija ide ovako:
Ja prkosim...
Prkosim losim zivotnim pocecima, prkosim sudbini i nesretnim okolnostima,
prkosim boli i ne samo da prkosim nego fuck you all, fuck you zivote,
ja cu na kraju izaci kao pobjednik
i smijacu se ja tebi dok se u sumrak budem vozio sa svojom Victoriom...