virusi

Virusi su sitni mali hajvancici koji kad nam uđu u tijelo onda nam ono puno astme biva.
Uvijek se sjetim ovog objasnjenja virusa koje sam u ranom djetinstvu dobila u kuci najbolje prijateljice od njeme bake iz Sarajeva.
Ja ovih dana razmisljam kako te nesto tako sicusno moze tako rasturiti da ne znas kako se zoves. Kada je bolest u pitanju ja sam inace teska kukavica, a da ne pricam kakav sam hipohondar. Nisam navikla da bolujem i ako me glava zaboli vise od jednog popodneva moja prva pomisao je da mozda imam tumor na mozgu.
Fascinantno je koliko ti se promjeni karakter kada si bolestan. Ja sam se od vedre i optimisticne osobe zadnjih dana pretvorila u depresivnog i malodusnog skota koji ne vidi razlog za dalji nastavak zivota. Nesto mislim - kao da je virus u mene transplantovao neciji tudji karakter, djelic duse osobe u kojoj je stanovao prije negoli se uselio kod mene. I sto je najgore nikako ga se otarasiti. Cujem da gradom hara neka cudna viroza koja nema tako jake simptome gripe medjutim drzi se dosta dugo- nekad i po dvije sedmice. Sta god da je slucaj ja se vec nesto vise od sedam dana vucem okolo kao zombi. Kasljucanje, slina i ostali uobicajeni simptomi me toliko ne pogadjaju, ono sto me pogadja jeste sto imam volje za zivotom koliko i logoras iz Dachaua 1944-e.
Da ne govorim da sam potpuno obustavila svaku fizicku aktivnost i da zderem kao svinja. Jedino o cemu razmisljam jest kako se dovuci do kuce i parkirati ispred televizora.
Sinoc sam dosla kuci sa raspolucujucom glavoboljom, ali u momentu odlucim da je vise bilo dosta, nece mene jedna takva sicusna cestica vise zajebavati. Uz posljednji atom snage i krenem vani... Trebao mi je veliki napor volje da pocnem trcati ali vrlo brzo sam primjetila da sa sa svakom minutom glavobolja postaje sve slabija dok na kraju nije potpuno iscezla. U stvari da nije bilo kresenda bubnjeva u slusalicama ne vjerujem da bih ikad uspjela otisnuti se, nevjerovatno je sta si ustanju uciniti kad imas dobar ritam u glavi. Na ekranu ispred mene su se smjenjivali prizori zivota iz amazonske rijeke, na ekranu u mojoj glavi ja sam pomno promatrala plavo nebo obasjano suncem i oblak sa kojeg se smjesi on... Dosla sam kuci laka kao perce i ponovo ziva.
Jutros sam se opet probudila sa zapusenim nosom. Pa dokle vise, jebem mu majku virusnu...!