01. 10. 2011.

totem

Jos u studentskim danima dok bi se dugo vozila autobusom i posmatrala najrazlicitije ljudske face dosala sam do zakljucka da svako ljudsko bice ima svoju - ja sam to nazvala- "totemsku zivotinju".
Totemska zivotinja je zivotinja kojoj ste srodni. Ovoj zivotinji ste slicni kako izgledom tako i kretnjama. Ponekad se ovo vidi iz aviona, medjutim ponekad je i izvjezbanom oku potrebno provesti sate i sate u obzervaciji prije nego sto se totemska zivotinja otkrije. Ovaj zadatak je utoliko tezi ukoliko je u pitanju vrlo egzoticna i ne pretjerano poznata zivotinjska vrsta. Za uspjesno bavljenje ovim hobijem neophodno je temeljito poznavanje zoologije.
Bilo kako bilo, ima u mojoj ulici, dvije kuce nize jedna familija za koju sam sigurna da svi odreda pripadaju africkoj vrsti srodnoj mungosima koja se zove Meercat (na engleskom, na nasem ne bih znala). Ova zivotinja zivi u grupama, i karakteristicno je da se non-stop propinju na zadnje noge i izviruju iz svojih jazbina.
Slicnost ovih mojih komsija, zovimo ih odsada familija Mercat, sa tom zivotinjom je tako upecatljiva da sam se danas kad mi je to sinulo, smijala cijelim putem do kuce.
Naime ima ih cetvoro. Tata, mama i dva mala sincica koji slice kao jaje jajetu. U stvari kad bolje razmislim, svi cetvoro slice kao jaje jajetu, sicusni su (mislim da mi tata dopire do pazuha, mama do pupka, a sincici iako ranih teenage godina mozda do kuka), crni i dlakavi, imaju ogromne oci i svi cetvro nose naocale. Prilicno su stidljivi. Iako ovdje zivim vec vise godina sa svim komsijama uvjek izmjenim nekoliko recenica. Medjutim pripadnici Merkat familije najcesce se boje i pogledati u mom pravcu, ako se desi da im uhvatim pogled onda ce stidljivo promrmljati pozdrav i skrenuti pogled na dole.
Ono sto mi je najinteresantnije kod Mercat familije je njihov obicaj da non-stop izviruju iz svojih vrata i gledaju niz ulicu. Kada sam to prvi put primjetila, bio je u pitanju deckic (koji od dvojice ne bih znala da me ubijes) i pomislih : "Ok, mozda nekoga cekaju." Medjutim, ubrzo je postalo jasno da je to neki cudni porodicni ritual. Mama Merkat, tata Merkat svaki puta kada prodjem uvjek je to neko drugi. Pomole svoju kustravu glavicu kroz vrata, zaposleno gledaju daleko niz ulicu, kao da se koncentrisu da slucajno ne pogledaju u mene, a zatim nakon nekoliko sekundi uz tresak Merkat glavica nestane iz vrata Merkat kuce.
I to tako traje vec godinama. Dala bih ne znam sta da mi netko objasni o cemu se tu u stvari radi.