Prikazani su postovi s oznakom enterijer. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom enterijer. Prikaži sve postove

02. 10. 2011.

o stvarima

Jeste li svjesni do koje se mjere vaša osobnost odražava u svemu? Obilježja vašeg karaktera bi se u prvom redu trebala projicirati na izgled vašeg doma. Svijest o sebi i vaš ukus ne smiju početi ni završiti samo na vanjštini. Vaše je da nešto od svog duha unesete i u ambijent u kojem živite, što će vama, ukućanima i gostima pružiti osjećaj ugodnosti. Vaš stan treba biti vaš dekor u istoj mjeri u kojoj je to vaša odjeća, frizura i šminka. Lijep i ugodan stan je samo onaj koji odražava osobnost domaćice. Ma koliko dobro i skupocjeno namješten, po nekim uzorima sa strane, stan neće nikada biti tako ugodan i topao kao onaj, pa i najskromniji, u koji ste unijeli svoju osobnost. Stil koji odgovara vašoj osobnosti bit će zastupljen i u vašem stanu.
Ako ste, na primjer, suvremeni tip, najugodnije ćete se osjećati okruženi namještajem jednostavnih, ravnih površina, koje će upotpunjavati neupadljive zavjese i jednobojni tepih. Naprotiv, ako ste ženstvena osoba, sigurno ćete izabrati kitnjastiji namještaj i upotpuniti ga raznim ukrasima.
Žena koja voli čitati ne može zamisliti svoj stan bez biblioteke. U svakom slučaju okružit ćete se onim što volite, svojim omiljenim bojama, a ukrase ćete birati prema osobnom osjećaju za lijepo. Inicijativom u pogledu uređenja stana još više ćete učvrstiti svoju sigurnost i individualnost.
Nije nepohodno imati skupocjene i stilske stvari. Čak i najstandardniji, industrijski proizveden namještaj, ako se lijepo razmjesti i oživi, može stvoriti ugodnu atmosferu. Neoprostivo je pretvoriti stan u kulise među kojima nije ugodno živjeti i nitko se ne može osjećati “kod kuće”.
Jeste li zaposleni? Ako jeste, onda i vaše radno mjesto odražava vašu osobnost. Morate naći način da i svoje radno mjesto obilježite svojim prisustvom. Dovoljna je samo neka sitnica, možda samo pepeljara, pa da vaš radni stol više ne djeluje hladno i bezlično.

09. 09. 2011.

u kuzini

U kužini

Skupimo se svako jutro
Čim upali mater vatru
Tu se živi u kužini
U njoj je ka u teatru
Tu se uči tu se ide
Padne pisma kad je veče
Oduvik se iz kužine
U velike zemlje kreće
U kužini našoj
Svitlo je i vruće
A u noći bura zviždi oko kuće
A u noći bura zviždi oko kuće
U kužini samo te vrućine ima
U svitu je majko tvojoj dici zima
U svitu je majko Tvojoj dici zima
Otišli smo svak na svoju
Ostala je samo mater
Ona čuva vječni plamen
Nesmi se ugasit špaker.

Arsen Dedić


Desiree Dolron

slika dana

21. 07. 2011.

04. 07. 2011.

odmor


odmor

u proslim danima
izgubili smo sve

krojim ti pesmu bez reci
unutra ciste emocije
svana kolaz od tudjih reci
a sta ti htedoh reci
kad god cujem crnjanskog
cujem kako mi govoris serenadu
k'o nekad pricu
sad si samo vetar ili tisina
jablan ili bor
i molis da ne placem
da odmorim
ko zna gde cemo biti dogodine
kad bagrem zamirise beo
a ja bih htela mili moj isto
da zivimo prokleto cisto
a kad dodje vreme
da umres posle mene
da pricas
dok ja odmaram
pricu
dolazi dan
koji cekam ovde zakopana


1. 7. 2011.

03. 07. 2011.

sto x

...po stoti put zavrsavam letnji deo postanja na blogu ponavljajucu, pa brisuci postove: pesmu o emiliji i sliku koju sam naslovila: odmor; jer mi ona izgleda kao raj za dusu, odmor za oci... i evo sad i moje slike moga stola, moga novog stola, sto je na sred moje stare sobe... sto je uvek centar sobe, soba je moj mali svet, novi sto je ukras mog malog sveta, mog mikrokosmosa... sta pisati kad slike govore vise od sto reci... o hrani uopste, o novoj ishrani kao nacinu zivota, o staroj prici o kcerki, o novom prijateljstvu sa bivsim mm... i o spremanju sobe i stana, o nadanju, o doruccima, zavrsenim realitijima, o starim spanskim sapunicama i novim turskim serijama i filmovima na tv-u... o ruckovima tacno u 2, o orasima, semenkama i kefiru, o novcu i stanovima, i usisavanju i pranju deka, o macku u ss zavucenom u jorgan posle porcije piletine, o citanju poezije na netu, o pisanju na starom forumu i emiliji kao starom i novom nicku, o slusanju inxs-a i nevernih beba, i o napokon pronadjenom kokosovom ulju u butiku badem na bascarsiji i uzimanju istog malim kasicicama, i o novoj kutiji za puter i obrisanoj prasini i opranim prozorima magicnom krpom, o kisnim danima i opet zaspaloj po danu staroj devojcici, o ne-opravim sudovima, o lignjama sa krompirom za njih i blitvom za mene za danasnji rucak, o zvaki orbit, kikirikiju i komadicima crne cokolade, o piletini i ribi na maslinovom devicanskom ulju, o travnickom siru, ovcijem ili kravljem i suvoj pecenici ili vratu... o planovima za odlazak na pale, i o planovima za krecenje naseg stana na jesen... o sestrinom sutrasnjem rodjendanu, o dorucku koji se hladi, o greskama na tastaturi, i o brojevima u svemu, o novim pesmama koje pisem i starim pismima koje citam, o internetu koji ne placam peko leta jer reala leta je sveta, o svilenim zelenim pantalonama koje opet nosim sa crnim maicama i novim naocalama kojima gledam tv, i o jos nepopravljenom kutnjaku i neskinutom kamencu, o jos neporavljenoj bateriji za tuširanje, i o skorom farbanju i sisanju kose, o radovom skidanju kg i kupovini domacih jaja i sira, o njegovom pranju sudja i vikanju na sonju, o njemom sedenju na stolici i gluvoci na sve ovo za trun njene srece, o jos neizvanjenim pasosima, nepopravljenim zubima, nekupljenim koferima, neopranim stvarima, nebacenim nepotrebmim predmetima... o njenim vec starim snovima o americi koje prenosi iz godine u godini kao uvek nove i o mojoj staroj, novoj sobi i njenom novom centru, o stolu sa 4 noge i utrobom ispod poklopca, punom meni vaznih sitnica... bas kao paviceva kutija za pisanje... inventar, sa bezbroj duplih dna i pretinaca, u kome se pronalaze predmeti različite starine i simbolične vrednosti...

01. 03. 2011.

23. 02. 2011.

princeza


Princeza, Bebi koliko god bila u grupi ili masi, je toliko autenticna, strci i odskace, da nju prosto niko ne moze ni da usitni, niti da ugrozi njenu individualnost.
Mozda jeste kleptomanka, mozda jeste i alkos, ali meni je i dalje beskrajno simpaticna.
Mogu da joj nadjem hiljadu mana, ali ne mogu da prestanem da je volim.
Pritom i kad je pripita, mnogo trezvenije prica od mnogih i kad su najtrjezniji.
I jedna je od rijetkih koja me uvijek nasmije kad gledam taj pregled.
I ono sto mi se dopada kod nje jeste da je i kultivisana i ima dobru i neiskvarenu dusu, a to nikada ne stavlja u prvi plan, niti bilo kome natura na nos kao svoj glavni kvalitet, niti o tome prica, za razliku od nekih iz prethodnih serijala.
Jer, cim o tome uporno pricas, javlja se sumnja, sumnja vodi do traganja, a traganje obicno do kobnih saznanja, kao u slucaju jedne ne bih je spominjala...

10. 02. 2011.

garden stil


naslovna

sivi vrtovi

Temeljena na životima koji su inspirirali kultni dokumentarac braće Maysles, ova drama televizijske kuće HBO Films prikazuje priču o "Velikoj Edie" Beale (Jessica Lange) i njezinoj kćeri "Maloj Edie" (Drew Barrymore), koje su stvorile poseban odnos živeći u trošnom ljetnikovcu, u Istočnom Hamptonu.
Grey Gardens
SAD, 2009 Režija: Michael Sucsy
Scenarij: Patricia Rozema
Uloge: Drew Barrymore, Jessica Lang, Daniel Baldwin
Film "Sivi vrtovi“, koji je režirao, producirao i dijelom (uz Patriciu Rozemu) za njega napisao scenarij Michael Sucsy, prikazuje priču o Velikoj Edie i Maloj Edie, Kennedy-Onassis. Živeći povučeno, ali društveno poznate, osvanule su na naslovnicama diljem zemlje nakon što im je Ured za zdravstvo zaprijetio upadom zbog najezde buha i rakuna u njihov veliki ljetnikovac od 28 soba u Istočnom Hamptonu ranih 1970-tih, potaknuvši i samu Kennedy-Onassis da intervenira u pokušaju spašavanja obiteljskog imena.