Kako se osjećam danas
Posljednji dani
Riječ milenijum gubi na snazi.
Otrcano bivstvo služi davno prošlom vremenu.
Dvojina satire sintaksu najsavremenijem od svih doba.
Slavimo predanja i eukaliptuse
Artifikovane vitamine i minerale
da bi mogli živjeti što duže.
Jelena Nelevic
13. 03. 2011.
pisanje
Pisanje
Ponovo mislim u stihovima,
saopštavam riječi kojima nijesam kriv.
Prihvatam svako saučesništvo izazvano pisanjem.
Pisanjem po otvorenom, pod otvorenim nebom,
po očaju i bolesti, a sa istom strašću.
Na spasenje svako pisanje.
Po kamenu, po zatvorenom i po nepoznatom,
mada su sve riječi jednako nepoznate.
Pisanje po svim godišnjim dobima,
apokrifima, po već osvojenim znakovima.
I po svim meridijanima,
pisanje po rubovima, opasno pisanje.
I ono ni zbog čega - koje je, opet, svako pisanje.
Po kilometrima na kojima usamljeni
razmišljamo kako okončati prazninu na papiru,
kako dopisati svijet.
Na spasenje neka su i pauze između pisanja.
Po već napisanim listovima,
pisanje prvih redova naredne pjesme...
Čarolija stvaranja. Stvaranje zavodljivog.
Pisanje -
uvijek uzaludno viteštvo.
Pavle Goranovic
Ponovo mislim u stihovima,
saopštavam riječi kojima nijesam kriv.
Prihvatam svako saučesništvo izazvano pisanjem.
Pisanjem po otvorenom, pod otvorenim nebom,
po očaju i bolesti, a sa istom strašću.
Na spasenje svako pisanje.
Po kamenu, po zatvorenom i po nepoznatom,
mada su sve riječi jednako nepoznate.
Pisanje po svim godišnjim dobima,
apokrifima, po već osvojenim znakovima.
I po svim meridijanima,
pisanje po rubovima, opasno pisanje.
I ono ni zbog čega - koje je, opet, svako pisanje.
Po kilometrima na kojima usamljeni
razmišljamo kako okončati prazninu na papiru,
kako dopisati svijet.
Na spasenje neka su i pauze između pisanja.
Po već napisanim listovima,
pisanje prvih redova naredne pjesme...
Čarolija stvaranja. Stvaranje zavodljivog.
Pisanje -
uvijek uzaludno viteštvo.
Pavle Goranovic
luna
Ogledalo lune
Nocni dani, ogledala
Pod led stavi prste
Uspavljiva doba ja vas volim
I zaborav trazi svaki korak ispred kuce
Moj pad u vrtlog reci
Na prozoru u mom svetu pogled
Hod, sat, zid, kip
Luna je ogledalo lune.
Ne vidim se u tom casu
Zvoni, halo
Na brojcanik stavi prste
Smeh i krik
Osmeh, osmeh lune
Luna
Nocni dani, ogledala
Pod led stavi prste
Uspavljiva doba ja vas volim
I zaborav trazi svaki korak ispred kuce
Moj pad u vrtlog reci
Na prozoru u mom svetu pogled
Hod, sat, zid, kip
Luna je ogledalo lune.
Ne vidim se u tom casu
Zvoni, halo
Na brojcanik stavi prste
Smeh i krik
Osmeh, osmeh lune
Luna
depresija
produzena zima umesto proleca... hladan vetar i ostaci snega... ustajanje i praznina i bezvoljnost... iako je nedelja i jeftina struja nista mi se ne radi... rucak imamo, pasulj od prekjuce... dorucak i posluzenje macku koji je bolje, pricam sa sonjom o depresiji, nekim samoubistvima u mojoj i njenoj familiji, nasim iskustvima sa depresijom, zavrsavam sa pozitivnim planovima-zeljama, zapravo snovima da ona i ja odemo negde daleko zajedno ove godine... a jucesnja iskusenja na zapadnom forumu cu za pojas zadenuti i citati, samo citati... na istocnoj strani je sinic bila specijalna emisija sa super finalistima dvora, svi su bili osim bebi, a svima je nedostajala da kaze: 'dokumenta! ili: no, no, no'... veceras pocinje ex-yu-vb i na istocnom forumu su se vec usmerili na taj pf i nagadjaju ko, sta i slicno... nisam zainteresovana jer su preterali sa realitijima, sve jedan za drugim i trecim od septembra, nekako i moze da se pocne da gleda u jesen jer dolazi zima i tu zimu treba nekako potrositi, skratiti, ako ne mozes svojim zivotom, uzmi tudje, pa se bavi njima, ali sad kad cekam da svane, da seva propeva, ovo mi zaista ne treba... malo sam usporila i sa postanjem ovde, razumnjivo... evo ide slika dana, nesto kao da je art, nije mi cista fotografija, ali nije kich, a sto se sadrzaja tice odgovara ovoj temi... zena, muzika i vrana...
12. 03. 2011.
kikiriki
Smatra se da je srodan koštunjavom vocu, ali je, zapravo, leguminoza, kao pasulj Kikiriki je pomalo neobicna biljka. Za njegov plod se smatra da je, kao i ostale grickalice, srodan orašastom vocu, ali nije. On je, zapravo, leguminoza, to jest, srodan je pasulju i grašku, na koji i lici u jednom stadijumu razvoja. Plod kikirikija ima tamnosmedu opnu u kojoj je tanka, mrežasta mahuna boje ljudske kože. U njoj ima po nekoliko sjemenki. Kikiriki zovu i zemaljski orah jer poslije cvijetanja biljka “pada” na tlo i ukopava mahune u zemlju, gde ostanu dok ne sazru.
Ljekovite i hranljive osobine kikirikija blagotvorno uticu na polnu potenciju, poboljsavaju memoriju i paznju, poboljsavaju sluh, koristan je kod jake iznemoglosti i teskih oboljenja. On sadrzi vitamine grupe “B” koji daju sjaj kosi i umirujuce djeluju na nervni sistem, vitamine grupe “E” koji stimulisu funkciju polnih zljezda.
Kod dugogotrajnog suhog kaslja, proprzeni kikiriki uz kuhani pirinac se preporucuje dijeci nekoliko puta na dan.
Kikiriki se moze koristiti u hrani sirov, ali ukusniji je i korisniji poslije umjerenog przenja u rerni. Poslije takve kratkotrajne obrade jezgra kikirikija se lakse osloba|aju kore bogate grubim vlaknima, koja onemogucuje razlaganje ne samo bjelancevina, vec i skroba.
Kikiriki i njegovo ulje predstavljaju efikasno sredstvo za izlucivanje zuci. Zahvaljujuci tome sto sadrzi kalijuma 30 puta vise nego natrijuma, kikiriki ima i dehidrativna svojstva. Tzv. biljno mlijeko od kikirikija je dobro sredstvo u ljecenju nekih vrsta cireva i zeludacnih bolesti, dvanaestopalacnog crijeva i gastritisa.
Istraživaci s univerziteta u švedskom gradu Lincepingu otkrili su da bi aminokiselina agrinin, koje u izobilju ima u kikirikiju, mogla biti korisna u ljecenju tuberkuloze. Do ovog zakljucka došli su ljececi grupu od 120 Etiopljana obolelih od ove bolesti kojima su svakodnevno tokom mjesec dana davali, uporedo s klasicnim ljekovima, i gram agrinina (odnosno 30 grama kikirikija). Agrinin ima kljucnu ulogu u stvaranju azotnog oksida koji štiti organizam od bakterije koja uzrokuje tuberkulozu.
nice
osjećam da su mi odgrizli udove svijesti
i dali ih vranama da sagrade svoju vlastitu noć,
poput one u meksiku,
gdje kojoti zavijaju
u svom plesu
sa tajnama
što nas dozivaju u Beskraj...
u neurotičnim snovima napokon shvaćam;
psihijatri stvaraju samoubojice
naoružani
svojom nezatomljenom ljubomorom,
guraju ih na otvorena žitna polja
u nadi da ih vlastita misao
dovede pred Kraj...
ne želim te više umarati svojim izmučenim monologom...
samo mi daj malo opijuma...
samo malo opijuma...“
-molio me je šamanski glas martira,
a izborano lice skriveno u luđačkoj košulji
nasmješi mi se
sa
8
nadrealnih
zubiju.
20.04.2004.
subota
suncano, dvor sinoc zavrsen, bebica peta, djus dupli pobednik... no comment
2 dana odmora, pa veliki brat... malo pisala i stavljala slike na hr.forum i sad slusam sa sonjom na vh1 frontmen vikend, ona mi zapisuje... macak je bolje, a to je najvaznije...
e sad sta sam radila na zapadnom forumu? malo pisala, malo stavljala kul slike, kao one u sledecem postu i pricala sa nekim o Antoninu Artaudu kojeg ima na avataru, odao mi je priznanje da sam jedina na forumu cula za njega...
Gledati stvari značilo je gledati Beskraj. Sada kad promatram svjetlost teško mi je misliti na Boga. A ipak je on, Bog, taj koji je sve stvorio. No Zlo je u svim stvarima, a ja, čovjek, više se ne mogu osjećati čisto. U meni postoji nešto užasno što raste i što ne dolazi iz mene, nego iz tmina koje imam u sebi, tamo gdje čovječja duša ne zna gdje počinje Ja, i gdje završava, i tko je taj tko mu je dao da započne onakvo kakvo se vidi. A Pejotl mi to kaže. S Njim više ne znam za laž.
Antonin Artaud
2 dana odmora, pa veliki brat... malo pisala i stavljala slike na hr.forum i sad slusam sa sonjom na vh1 frontmen vikend, ona mi zapisuje... macak je bolje, a to je najvaznije...
e sad sta sam radila na zapadnom forumu? malo pisala, malo stavljala kul slike, kao one u sledecem postu i pricala sa nekim o Antoninu Artaudu kojeg ima na avataru, odao mi je priznanje da sam jedina na forumu cula za njega...
Gledati stvari značilo je gledati Beskraj. Sada kad promatram svjetlost teško mi je misliti na Boga. A ipak je on, Bog, taj koji je sve stvorio. No Zlo je u svim stvarima, a ja, čovjek, više se ne mogu osjećati čisto. U meni postoji nešto užasno što raste i što ne dolazi iz mene, nego iz tmina koje imam u sebi, tamo gdje čovječja duša ne zna gdje počinje Ja, i gdje završava, i tko je taj tko mu je dao da započne onakvo kakvo se vidi. A Pejotl mi to kaže. S Njim više ne znam za laž.
Antonin Artaud
Pretplati se na:
Postovi (Atom)









