osjećam da su mi odgrizli udove svijesti
i dali ih vranama da sagrade svoju vlastitu noć,
poput one u meksiku,
gdje kojoti zavijaju
u svom plesu
sa tajnama
što nas dozivaju u Beskraj...
u neurotičnim snovima napokon shvaćam;
psihijatri stvaraju samoubojice
naoružani
svojom nezatomljenom ljubomorom,
guraju ih na otvorena žitna polja
u nadi da ih vlastita misao
dovede pred Kraj...
ne želim te više umarati svojim izmučenim monologom...
samo mi daj malo opijuma...
samo malo opijuma...“
-molio me je šamanski glas martira,
a izborano lice skriveno u luđačkoj košulji
nasmješi mi se
sa
8
nadrealnih
zubiju.
20.04.2004.
