deset fotografija
1.
na uglu
to je bilo na uglu
pokraj lokve prljave lokve
poljubila ga je smrtonosna vizija
da bi pao u ruke religije
i usamljene sove
2.
još jedan grad
užasnuto lice promatrača
on je bio hladan
dok je razarao njegov svijet maski
plesom bubnja
3.
grafiti
izmišljenog londona
sanjaju nešto što nikad nije postojalo
sanjaju o miru
koji nikad neće doći
dok djeca moraju nositi
plinske maske
igrajući se
djetinjstva
a ono im odumire
na rukama ropstva
4.
neki nisu ni znali
neki su zakasnili
on je znao
i zakasnio je
prekasno se gledaju sunce
i crna cijev automata
5.
ništa ne izgleda tako nadrealno
kao život
ona je tako mala
njena majka je prva poletjela
ili je to samo pitanje gravitacije
a onda su poletjele rešetke
pa pitari
praznina se ogledala
u prozorima
6.
pukovnik se zaigrao
pištolj maše
salutira strahu
dignutom ljevicom
dok se desnica smije za obaračem
ni ranko ovo nije vidio
dok su brisale krv rukavom
7.
ona drži slomljene naočale
slomljena naricanjem
a on stoji nijem
hladeći je suhim štitom
apsurda
8.
njih troje
veliki
jaki
mehanika u svom sjaju
on sam
sa dvije torbe
i snagom volje
čovječanstvo u svom sjaju
9.
mladi su
nemaju ni sve zube
al strast mržnje tinja
i u korijenu
i u malenim rukama
i u porukama zidova
njihova će biti osveta
ili smrt
10.
autobus odlazi
deset malenih prstića
klizi preko ovalnosti stakla
zna li on da je to put
kojem nema kraja
ne može se pobjeći od iskonskog zla
čovjeka
ne može
ne može
nikad
nikad nećemo uspjeti
ne može se
pobjeći
pobjeći
pobjeći
pobjeći
31.03.2006.
;)
f_n