misljenje

Žena na Balkanu

Da skratim priču, jer uopšte ne želim da smaram čitaoce svim tim vajnim teorijama zavjere i velikim pričama koje prate svako pominjanje položaja žene na ovim prostorima: osnovni problem žena na Balkanu jeste što su njihova prava apsolutno neproporcionalna njihovim obavezama. Tačka.
Nema tu previše filozofije: žena ovdje mora da stigne da rodi djecu, da brine o njima, da brine o mužu, da brine o muževoj familiji, da održava kuću, da radi, napravi karijeru, da stigne da brine malo i o sebi (kako inače da bude poželjna svom mužu, zjenici oka svoga). A dan ima dvadeset i četiri časa. Za to vrijeme, Njegovo Veličanstvo Muž je na poslu, ili jadan brine zato što nema posla. Njemu je uvijek najteže, kakogod da se okrene. Ovo društvo je talac nesposobnih i patetičnih muškaraca, a uopšte nije teško provaliti i razloge takvog stanja.
Radi se o tome da je muški šovinizam na Balkanu prosto vrijednosno-kulturni obrazac funkcionisanja društva. Da se razumijemo, i muškog i ženskog šovinizma ima svuda, pa tako i kod nas. Međutim, za razliku od nekih razvijenijih sredina, u kojima ima svega u razumnim mjerama, kod nas se radi o modelu na kojem je zasnovan cijeli sistem. Taj vrijednosno-kulturni obrazac podrazumijeva tip „muškarčine“ koji je u javnosti jedno, a u četiri zida se radi o jednom iskompleksiranom slabiću koji je frustriran jer realno nije sposoban da se nosi sa ulogom mačomena koju je oberučke prihvatio, te se zbog toga najčešće ili iživljava na ženi i djeci, ili se prepušta nekoj drugoj patologiji (laganju, izmišljanju, preljubi, alkoholu i sl.).

*Tina J. sa bloga Teza-Antiteza-Sinteza