28. 01. 2011.

biblioteka

biblioteka, o zar se i to moze? moze, moze... fotelja me nije dugo drzala i sad opet lutam podzemljem... nego izdrzala sam danas, ona je ustala predvece i nasla rucak i popapala ga, u prolazu sam joj rekla da ne ulazi u moju sobu, a ona opet dok sam prolazila upitala me kao ljubazno 2x treba  li nesato da kupi? moj odgovor je bio: NE! tako je, bes me hvala bogu jos drzi, a inat je veci od svega... rekoh joj da ce se uveriti ko kome treba, ili ja njoj ili ona meni? i bice tako... sutra je subota, pravim spisak sta cu da kupim za 3 dana, pa onda za 4 dok ne otopli, nju sam uputila ocu na hranu... haha... spisak: pavlaka, sir, permezan, zeleni caj, kreker, dvopek, voce i povrce, kifla za nedelju za dorucak, jaja, paradaiz i sok za ponedeljak... jos cu spisak sutra ujutro korigovati i kupiti sta mi fali, napolju cu pojesti cevape, imam supu od danasnje piletine i graska, bice je i za prekosutra...ona neka sanja hranu, ne moze nista naci ni na zemlji, kamoli pod zemljom, nece i ne zna ona da kopa rupe... a kod mene sve rupicasto... zivot sve usitnio, rasparao, pocepao, izresetao, cak i zadnjicu... a hrana, sto nije kvarno, a skoro sve, bice na polici kod mene, tako da je moja biblioteka postala i podzemna hranoteka...
realno slabe su ove nazovi knjige, nise neke biljeznice, samo mi se slova svidjaju, pola - pola, verovatno cu opet seliti, ali sutra, dosta tumbanja za danas, vratila bih se na pocetak i krecila... sve u svemu kopanje se nastavlja... svaki dan nova rupa , a mozda i vise manjih rupica kao danas...