22. 02. 2011.

o5 isto

o5 svastarim, pabircim, kupim sve moguce sa neta... ali i to ima neki smisao u ovoj rupi, jer i to su svojevrsne tajne, pa neka se ovde ocuva sto je do sad sacuvano... evo i moje i njegove fotke, na neki nacin ovde su pohranjeni skoro svi podaci o nama, prekucana pisma, zapisi, slike, ne bas sve, ali imam ih i mozda cu vremenom i njih postaviti da se sacuvaju na netu zauvek, a kad ce i hoce li uopste doci do otvaranja ove zaostavstine ili ce sve progutati vreme i zaborav, zavisi od mene, moje volje, moje odluke, a mozda i nekih drugih zbivanja, ko zna? vazno je da ja ovde upakujem ono sto se moze upakovati, da bilo gde krenem, a znam sifru odaja, mogu uci i o5 imati sto sam imala, to je prvo obezbedjenje, onog unutrasnjeg u meni, ono vanjsko cu poceti da obezbedjujem sa prvom sevom... hahaha, ili lastom kada se vrati sa juga, sprema se veliko spremanje, veliko ocekivanje i veliko bekstvo... ona je juce prespavala i dan i noc jer prethodna dva dana nije spavala, on je jutros otputovao na nekoliko dana, otkrivam da nam je pojeo dvopek pa san za dorucak uzela krekere... o5 me uspeo da iznervira, stalno uzima, vise ne kupije ni taolet papir, a hranu uzima sta stigne... ja se ispovedam za svoje grehe, a ko ce njemu da oprosti? samo da odem, da ovo vise ne trpim, ne gledam i ne znam...