12. 03. 2011.

kikiriki


Smatra se da je srodan koštunjavom vocu, ali je, zapravo, leguminoza, kao pasulj Kikiriki je pomalo neobicna biljka. Za njegov plod se smatra da je, kao i ostale grickalice, srodan orašastom vocu, ali nije. On je, zapravo, leguminoza, to jest, srodan je pasulju i grašku, na koji i lici u jednom stadijumu razvoja. Plod kikirikija ima tamnosmedu opnu u kojoj je tanka, mrežasta mahuna boje ljudske kože. U njoj ima po nekoliko sjemenki. Kikiriki zovu i zemaljski orah jer poslije cvijetanja biljka “pada” na tlo i ukopava mahune u zemlju, gde ostanu dok ne sazru.
Ljekovite i hranljive osobine kikirikija blagotvorno uticu na polnu potenciju, poboljsavaju memoriju i paznju, poboljsavaju sluh, koristan je kod jake iznemoglosti i teskih oboljenja. On sadrzi vitamine grupe “B” koji daju sjaj kosi i umirujuce djeluju na nervni sistem, vitamine grupe “E” koji stimulisu funkciju polnih zljezda.
Kod dugogotrajnog suhog kaslja, proprzeni kikiriki uz kuhani pirinac se preporucuje dijeci nekoliko puta na dan.
Kikiriki se moze koristiti u hrani sirov, ali ukusniji je i korisniji poslije umjerenog przenja u rerni. Poslije takve kratkotrajne obrade jezgra kikirikija se lakse osloba|aju kore bogate grubim vlaknima, koja onemogucuje razlaganje ne samo bjelancevina, vec i skroba.
Kikiriki i njegovo ulje predstavljaju efikasno sredstvo za izlucivanje zuci. Zahvaljujuci tome sto sadrzi kalijuma 30 puta vise nego natrijuma, kikiriki ima i dehidrativna svojstva. Tzv. biljno mlijeko od kikirikija je dobro sredstvo u ljecenju nekih vrsta cireva i zeludacnih bolesti, dvanaestopalacnog crijeva i gastritisa.
Istraživaci s univerziteta u švedskom gradu Lincepingu otkrili su da bi aminokiselina agrinin, koje u izobilju ima u kikirikiju, mogla biti korisna u ljecenju tuberkuloze. Do ovog zakljucka došli su ljececi grupu od 120 Etiopljana obolelih od ove bolesti kojima su svakodnevno tokom mjesec dana davali, uporedo s klasicnim ljekovima, i gram agrinina (odnosno 30 grama kikirikija). Agrinin ima kljucnu ulogu u stvaranju azotnog oksida koji štiti organizam od bakterije koja uzrokuje tuberkulozu.