08. 03. 2011.

8. mart

od sinoc do sad ko zna sta sam sve htela da pisem, ali sve je izvetrilo, jedne misli dolaze, druge odlaze, kakav je to proces, to cirkulisanje u mome mozgu... ko zna... prvo neki nevazan i dug san-mora, budjenje i ustajanje oko 9 i sve po rasporedu... oko 10, posle dorucka, pokusavam da zovem miru da joj cestitam 8. mart, ali zauzeto... ona je zvala i cestitala tetkama, i ostalim zenama koje zna, pa je onda i mene pozvala...
prica: prvo uzajamno cestitanje, pa onda opet o mojim problemima, o stanu, sonji i ostalom... jutros i ona misli da bi se trebala primiriti, kulirati ih, ziveti svoj zivot, jer prodati ovaj satan, a sta kupiti, pa da sonji nista ne ostane... kazem joj da cesto i sama i o tome razmisljam, ali sa njim nema razgovora, dogovara, niti ce sta pomoci, a ja bi u tom slucaju morala da sredim ovaj stan, krecenje, grejanje i ostalo... na kraju price rekoh joj da cemo u aprilu pricati o svemu, pa i toj opciji, to jeste predaja, ali da li je opravdana ili ne, radi se zapravo o sonji, samo jede i spava kad sam ja tu, a sta ce biti posle? i na kraju ove teme o hladnom 8. martu, bez cveca i poklona, rekoh sonji: sretan ti 8. mart, a ona se zacudi i rece: Hvala! Toliko!


Vera Kuntner