03. 03. 2011.

lenja pita

Klasika je vecna!
Jedan kolač ne silazi sa top liste omiljenih, bez obzira što se tu i tamo javi poneki novi ili neka modernizirana verzija već viđenog je klasični kolač od jogurta. Kao dobar stari bež mantil iz maminog ormara, star tridesetak godina ili mala crna haljina, ovaj kolač je vječan i uvijek šik.
Sedamdesete, osamdesete, devedesete i dvijehiljadite...sve su nam ove dekade, koje pamtim, donosile nešto novo, nove okuse, mirise, nove kombinacije začina (samo kao primjer: čili u čokoladi, sladoled od parmezana ili nešto najnovije čokolada sa balzamičnim ocatom), ali cijeli taj period (pišući shvatam koliko sam stara ;-)) ovaj kolač pravio se u mojoj obitelji. Prvo ga je pekla moja mama i to skoro svake nedjelje, dva plehića da potraje do petka, da se odnese susjedi, poneki na posao. Subotom se izlazilo u Ramiza ili u Palmu, a nedjela opet kolač...
Kolač od jogurta je univerzalan. Jednostavno, kolač za sve sezone. S početka maja dodaju mu se trešnje, pa slijede višnje, breskve. U zimskim mjesecima, kuhane jabuke ili grožđice i drugo suho voće.
Klasična domaća pita od jabuka, pripremljena sa masnim tijestom, može se zamijeniti biskvitnim korama sa jogurtom. U slučaju da vam kod klasične pite nije omiljena upravo kora, onda je biskvitna nešto laganije rješenje, dobro drži nadjev, a uštedi se i pokoja kalorija.
Sastojci i omjeri su manje-više isti kod svih domaćica. Prošle godine, pripremajući grčku portokal pitu (kolač od jogurta sa svježim sokom naranče, narančinom koricom i maslinovim uljem) upoznala sam se i sa ponešto drugačijim postupkom, izmjenom u koracima, a rezultat je bio mekši biskvit.


*mamin kolac