13. 02. 2011.

pranje

nedelja i jeftina struja, prljavog vesa gomilae, vise nego cistog u kuci, odavno ponestalo svega cistog, ali em zima i slaba masina, em moj otpor da vec spomenutom u prethodna dva posta vise ne perem gace, jer niti trebam, niti kaze bedno hvala kad to uradim, a radila sam to dobar deo zivota, ja upravljacica raznih ves masina, u daljem tekstu masinki... njih dvoje ne znaju da upravljaju, ali nije to toliki problem, problem je kao i kod krecenja, oni niti krece, niti pitaju kako se kreci, nikad ni on, ni ona nisu pomislili, pa kako ta sprava radi, nije atomska bomba, ili jeste, pa se ja igram zivotom... a bilo je i toga, kao i pretis lonac i masinka zna da skoci i udari medju oci, posebno su opasne ove obodinove sto hoce same da prostiru ves pa krenu na vrata... gde ces, masinka, a... no nije mi do sale, odlucim da najjjjprljavije primerke gaca, krpa, peskira i ostalog tkanja-sranja jutros ubacim u ralje ves-masinke i ubacim joj 3 porcije deterdzenta i na 100 stepeni zakuvam, pa kud puklo da puklo... a da, povod za ovaj poduhvat su bile jedne nekad bele sa crvenim srcima gacice moje kcerkice koja je prekjuce dobila menstrruaciju, pa su prljave gace dobile i tu kreaciju, a kako su stavljene vec 2 dana da se kisele sa tendencijom da se prekisele i zavrse u smecu kao i mnoge pre njih, ja odlucih da bas ove spasim... i tako masinka je hrzala, vrtila repom, i na kraju uz moju pomoc zatutnjala i izbacila kaljavu vodu, pa sam je opet naterala da ponovi... tako prodje pola dana, ona je inace stara i spora, pa sam brisala i zice na balkonu, pa vodu na podu u kupatilu, jer je masinka i suplja i iz nje lije na sve strane dok stane... da, gotovo je jer sam nalopre sve prostrla na ruzni sarajevski zrak, smog ili stvog, sa tendencijom da sve visi dok se ne zadimi k'o suno meso, moleci boga da dune neka promaja, ako vec nece vetar, visice to danima na severnom balkonu tuznog stana i taj tuzni ves ce na kraju biti siv kao sto je i bio...